Znakovi vremena 7-8 - Ibn Sina

propisima poslanika, to dovodi do zamračenja srca i tmina u duši, koje zaustavljaju svjetlo vjere i
osvjedočenja. Slično, ako neko u srcu ima osnove moralnih odredbi, one će spriječiti izlaženje iz vjere.
Stoga je tražitelju putovanja ka Budućem svijetu i tražitelju ispravne staze čovječanstva nužno da posveti
silnu brigu i pažnju svakom od ova tri aspekta, da reformira i vježba sebe glede njih, te da ne zanemari
nijednu od teoretskih i praktičnih odlika. On ne treba zamišljati da je za njega dovoljno isključivo
oplemenjivanje moralnog karaktera ili isključivo jačanje vjerovanja, povođenje za egzoteričkim aspektom,
ili to da bude povjeren nekim znalcima svake od ove tri discipline. Naprimjer, Shayh Ishraq, na početku
svoga djela Hikmat al-’‘ishraq, dijeli besprijekorne na ove tri kategorije: oni koji su besprijekorni u znanju
i djelovanju, oni koji su besprijekosrni u djelovanju i oni koji su besprijekorni u znanju. Iz toga bi
proizilazilo da besprijekornost znanja može postojati istodobno sa neprimjerenim djelovanjem i obratno.
Povrh toga, on drži da ti koji su besprijekorni u znanju bivaju oni sretno izabrani, čestiti, vezani za svijet
gayba i duhovnosti, koji koračaju stazama najvisočijih nebesa (Ilijyyun) i koji druguju sa duhovnim
odabranicima. Ima nekih učenjaka moralne i ezoteričke znanosti koji smatraju da su postignuće moralne
umjerenosti i počišćenje srca, te ezoteričke radnje izvor svih vrsnoća, a ne pridaju vrijednost
intelektualnim istinama i egzoteričkim pravilima. Naprotiv, oni ih čak smatraju trnjem na stazi putnika.
Ima i nekih učenjaka egzoteričkog pogleda koji smatraju duhovne i ezoteričke znanosti, i mistička
poučavanja izdajom i vjerolomstvom, te su oni neprijateljski raspoloženi prema takvim svojim učenicima i
studentima. Svaka od ove tri grupe koje se drže svog pogrešnog vjerovanja, uskraćene su za sve tri
duhovne postaje i sve tri sfere prave ljudske egzistencije. Oni nisu ispravno razmišljali u pogledu
naukovanja poslanika i awliya’‘, pa je stoga uvijek bivalo suprotnosti među njima. Zato svaki od njih
napada druge smatrajući ih onima koji slijede laž, iako je neprilično da se ove postaje uopće odvajaju. U
stanovitom smislu, svaki od njih ponaosob je u pravu u nepriznavanju drugih, ne zbog njihovog učenja ili
djelovanja koje u cijelosti ne vrijedi, već zato što su postavljene granice za raznolike ljudske nivoe, a
njihovo prisvajanje ljudskog znanja i vrlina isključivo za sebe u suprotnosti je sa istinom. Časni Poslanik,
neka su Božiji blagoslovi s njim i s njegovom porodicom, podijelio je, u toj časnoj tradiciji, znanosti na ova
tri dijela, i nema sumnje da se te trostruke znanosti odnose na ove trostruke nivoe. Ta tvrdnja je
posvjedočena svetim spisima, tradicijama poslanika i nepogrešivih Imama, mir i blagoslovi neka su s
njima, čija se poučavanja daju klasificirati u tri skupine. Jedna jeste znanje o Allahu, melecima, Knjigama,
poslanicima i Sudnjem danu – posebno o sveobuhvatnom Božijem tekstu časni Kur’‘an – koji su svi puni
znanja. Zapravo, moglo bi biti rečeno da u toj vrsti znanja, ono što je Božija Knjiga, poučava više nego išta
drugo. To znanje sastoji se u pozivanju ka Bogu, kao Onome koji je početak i kraj (mabda žwa ma’‘ad)
svim stvorenjima, a pomoću valjanih, racionalnih argumenata i uz potpuna razjašnjenja, onako kako je
ukazano od strane autoriteta. U poređenju s tim aspektom, druga dva aspekta zauzimaju nešto manje
mjesta u Božijoj Knjizi, a kazivanja (ahadith) Imama, mir neka je s njima, također su puna tih i takvih
stavova, što će postati jasno ako se uputimo na vjerodostojne knjige koje su prihvaćene od sve uleme,
neka Allah bude zadovoljan njima, i to takve kao što su vrijedni al-Kafi i al-Sadiqov Kitab at-Tawhid. U
Božijoj knjizi i tradicijama koje su prenesene od Ahl al-Bayta (A) istovrsna pažnja data je duhovnom
pročišćenju, moralnoj reformi i umjerenosti, i to ono čime bi se trebalo pozabaviti. Međutim, te knjige i
ta poglavlja su među nama, jadnim nesretnicima u zarobljeništvu ispraznih nadanja i očekivanja, pala u
zaborav. Doći će dan kada će nas Svemogući Bog o tome pitati i na osnovi njihovog svjedočenja ustanoviti
optužbu protiv nas, a besprijekorni Imami sami će se razdvojiti od nas, a sve zahvaljujući našem
napuštanju njihovih tradicija i pouka. Tražim utočište kod Uzvišenog Allaha, od nesreće konačnog ishoda i