Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
uobičajena. Pa da li bi rečenica »To je znak«, mogla biti pominjana, vezano za neko pravno ili obredno<br />
pitanje ili neko etičko načelo, a da to ne bude očigledno neprikladno. Zato mi učimo da je ayah, znak ili<br />
znamenje, nešto što je svojstveno i posebno za (intelektualne i duhovne) znanosti koje se odnose na<br />
načela (ulum-el-ma’‘arif). Slično, označavati ayah kao muhkam (čvrst, nesumnjiv, jasan) također je u<br />
skladu sa tim znanostima, jer su te znanosti predmet intelektualnih kriterija i zasnovane su na čvrstim<br />
razumskim dokazima (burhan-el-muhkam). Međutim, druge znanosti u skladu sa njihovim karakterom ne<br />
posjeduju čvrste i sigurne racionalne dokaze. Razlog za držanje izraza faridatun žadilah (ispravna dužnost)<br />
onim koji se odnosi na znanost o etici, je označavanje dužnosti kao žadilah (ispravne, umjerene,<br />
izjednačene). To je zato što se vrlina (hulq-e hasan) kako je uspostavljena u toj znanosti, sastoji u čuvanju<br />
udaljenosti i od jedne i od druge krajnosti, pretjerivanja i zanemarivanja, vrijedna prijekora, dok je<br />
ispravnost (adalah), koja označava zlatnu sredinu i tačku umjerenosti između njih, vrijedna hvale.<br />
Naprimjer, odvažnost (shudža’‘ah), koja je jedna od glavnih vrlina i moralnih odlika, predstavljena je<br />
srednjom tačkom i umjerenom pozicijom između krajnje nerazboritosti (tahawwur, što je odsustvo<br />
straha u situacijama kojima strah priliči) i bojažljivosti (džubn) koja dostiže do toga da se biva prestrašen<br />
u situacijama gdje strah ne priliči. Tako se nadalje mudrost (hikmah) koja je također vodeća moralna<br />
vrlina, nalazi na srednjoj tački između poroka lukavstva (džurbuzah) tj. primjene sposobnosti mišljenja u<br />
situacijama gdje ih ne priliči koristiti i poroka gluposti, tj. odsustva misaonih sposobnosti u stvarima gdje<br />
bi trebale biti korišćene. Slično su suzdržljivost (iffah) i velikodušnost (sahawah), vrline pojedinačno<br />
predstavljene srednjom pozicijom između mana pohlepnosti (sharah) i neosjetljivosti (humud), te između<br />
rasipnosti (israf) i škrtosti (buhl). - Prema tome dodavanje pridjeva adilah uz faridah ukazuje na izraz<br />
faridatun žadilah odgovara znanosti o moralu (ahlaq). Nadalje pojam faridah sam po sebi potvrđuje takvu<br />
konotaciju, zato jer je ovdje faridah - koji se tu stavlja u opreci sa sunnah, što označava treći dio znanja –<br />
nešto što može biti znano sredstvima intelekta, a isti je i pravi slučaj sa znanjem o moralu (žilm al-ahlaq)<br />
oprečan prema sunnah koja se odnosi na stvari gdje je mjerilo čisto pokoravanje (ta’‘abbud) i gdje je<br />
intelekt nesposoban za shvaćanje. I zato smo rekli da se izaz sunnatun qa’‘imah odnosi na znanost koja se<br />
bavi djelima pokoravanja i obredima Šerijata, a koju smo nazvali – sunnah. Opća priroda tih znanosti je<br />
takva da je razum nesposoban shvaćanja njihovih principa, a Sunnah je jedino sredstvo za njihovo<br />
dokazivanje i pojmljivanje. Tako isto korićenje pridjeva qa’‘imah za označavanje sunnah, ovdje pristaje<br />
također i uz obaveze (wadžiba) Šerijata, pa je zato uobičajeno i ispravno da se kaže iqamah<br />
(uspostavljanje) wadžibata i iqamah salata, zakata i tako dalje. Ta riječ (to će reći iqamah) nije korišćena u<br />
drugim dvjema znanostima i njena bi upotreba u tom pogledu bila neispravna. To je sve što može biti<br />
rečeno glede međusobnog odnosa na osnovu srodnosti. (A svo je znanje kod Boga). Odjeljak III: Sada<br />
ćemo se upustiti u ono pitanje za koje smo obećali da ćemo ga raspraviti. Radi se o tome da su se u<br />
časnoj tradiciji znanje o principima vjerovanja i spoznaji, spomenuti pod izrazom ayah, a ayah znači znak,<br />
odnosno znamenje. To se može protumačiti tako da, ako su naučne vještine i naučne istine proučavane<br />
radi njih samih i ako svi vezani pojmovi, termini, zvučni izrazi i uljepšani nizovi termina bivaju učeni radi<br />
razmetanja sa nejasnim mislima i radi postizanja svjetovnog položaja, onda se one ne mogu nazivati ayat<br />
muhkamat, već bi morale biti imenovane zamračujućim zastorima i ispraznim fantazijama. To je zato što<br />
ako nečiji cilj pri proučavanju znanosti nije da dokuči Boga Uzvišenog i da shvati Njegova Imena i<br />
Atribute, te da formira sebe u skladu sa božanskom naravi (tahalluq bi ahlaq Allah), svako njegovo<br />
postignuće u nauci je tamnica pakla i crni zastor što zamračuje njegovo srce i zasljepljuje njegovu<br />
oštroumnost, čineći ga jednim od onih na koje se primjenjuju ovi časni ayati: A onaj ko okrene glavu od
Change language