You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
manihejskih traktata, a ovi uključuju i pobrajaju sama Manijeva djela.38 Interes mutakallimuna za<br />
dualizam i njihovi kontakti sa perzijskim dualistima može nas jako začuditi. Historijski, ova se situacija čini<br />
neizbježnom otkako su muslimanski osvajači postali baštinici prilično velike manihejske populacije unutar<br />
svojih širećih granica. I, filozofski motreno, ona čini jači osjećaj podaren mutakallimunskoj silnoj<br />
zauzetosti sa problemom kauzaliteta. Manihejska doktrina da su svjetlo i tama bili aktivni i djelatni<br />
princip, da su oba imali volju i istodopce bili sposobni prouzročiti stvarnu prirodnu pojavu, te da su oba<br />
imali narav koja je ograničavala onog prednjeg u proizvođenju zla i onog potonjeg učinjenju dobra – sve<br />
ovo stoji u temeljnom konfliktu sa određenim suštastvenim premisama kalamskog učenja. Doista,<br />
mutakallimuni su općenito pobijali zamisao prirodnog uzrokovanja,39poglavito da stvari imaju "naravi"<br />
koje ih čine nužnim da postoje, ili da se ponašaju uvijek na istovjetan način. Za mutakallimune<br />
karakteristična materijalna tijela nisu nastala ni iz kakve "naravi" ili neprenosivih stalnih kvaliteta;<br />
zapravo, ove karakteristike su obje bile logične i fizički svedene na atome i prigotke stvorene od strane<br />
dragog Boga, jedinog Aktivnog Agensa (‘‘Amil, Fa’‘al).40Ustvari, jedini Uređivač, Održavatelj i Uzročnik<br />
kozmosa bio je Bog, a ne princip svjetlosti i tame, niti neko drugo biće. Bjelodano, dualizam je ugrožavao<br />
same temelje kalama; otuda je pomalo čudno da se upravo tamo pojavilo ogromno tijelo arapske<br />
filozofijske literature s ciljem pobijanja perzijskih manihejaca. Zapravo, pojam jawhar koji su<br />
mutakallimuni često koristili za svoje atome, jeste u stvari arabizacija perzijske riječi gawhar. Međutim,<br />
ovo nije jedino zbog čega su, braneći svoja vlastita gledišta, mutakallimuni podvrgnuli dualizam tako<br />
grozničavom kritičkom propitivanju. Posigurno, tamo je također postojao pozitivni aspekt njihovog<br />
poduhvata, to jest aktivno traganje za suvislim učenjem prvotnih konstituenata stvari, učenje koje bi na<br />
razumljiv način rastumačilo kvalitet i kvantitet materijalnog svijeta, uključivo i fenomen kretanja i<br />
izmjene.41 Mnogo važnog materijala pribavljeno je kroz ovo traganje za dualističkom kozmološkom<br />
literaturom; a ovo je uključilo ne samo manihejske spise, već također i one izvedene iz učenja aramejskog<br />
filozofa Bardaisana (u. 222)42 te kršćanskog heretika Marciona (u. 140)43 Ovaj materijal je izgleda<br />
zauzeo središnju ulogu u artikuliranju i profiliranju kozmologije kalama. Osim toga postoji teološki aspekt<br />
mutekallimunske zauzetosti sa maniheizmom. Poznato je da su mnogi maniheistički tekstovi pisani za<br />
vrijeme rane islamske vladavine nasrtali na neke od temeljnih načela islama, koa što je poslanstvo i<br />
Objava; učinkovito, ovo je sačinjavalo nasrtaj i na Poslanika islama i na sami Kur’‘an.44 Ono što je<br />
šokiralo islamske osjećaje pobožnosti bila je činjenica da su neki autori ovih tekstova bili tobožnji<br />
muslimani. Među njima je bio poznati perzijski konvertita/preobraćenik u islam,’‘Abdallah ibn al-<br />
Muqaffa’‘45- pisac uzorite arapske proze kojemu dugujemo, pored mnogo toga drugog, svagda svježi<br />
arapski prijevod sa pahlavija pripovijetki indijskog mudraca Bidpaija, Kalilah wa Dimnah. <strong>Ibn</strong> al-Muqaffin<br />
život je nasilno okončan kada je, poput mnogih drugih za koje se vjerovalo da skrivaju stare perzijske<br />
ideje pod krinkom islama, bio smaknut 139/776. godine pod optužbom za osobitu vrstu "hereze" tzv.<br />
zandaqah.46 Radovi tih zanadiqah (jed. zindiq, onaj koji je počinio zandaqah, tj. udaljio se od<br />
pravovjerništva) jamačno su bili znani ranim mutakallimunima koji su pisali moćna pobijanja u svojim<br />
odgovorima.47 Zapravo, mutakallimunsko uključenje, naposlijetku, bilo je dobro razaznano kada je<br />
žabbasijski halifa doista zavrbovao neke od njih u zvanično otpočetom vojnom ophodu u drugom/<br />
osmom stoljeću protiv ovih zanadiqa.48Vrlo je vjerojatno tada, da je većina rane kalamske literature o<br />
razumu i Objavi, o Božijem stvoriteljskom činu ex nihilo, o Njegovoj Pravdi i Njegovim Atributima, bila u<br />
cjelosti prilagođena manihejskim napadajima na ova temeljna teologijska stanovišta islama. Napadaji na<br />
ideju poslanstva i Objave su također došli od slobodoumnih pojedinaca ranog prioda islamske
Change language