Znakovi vremena 7-8 - Ibn Sina

interreligijskim i interkonfesionalnim odnosima u društvu. U odnosima spram drugoj religiji uvijek je, u
načelu, riječ o odnosu "većinske" prema "manjinskoj" zajednici. Rijetke su socijalne sredine koje odlikuje
izrazita multikonfesionalnost. S tim problemom, odnos spram "manjina", susreće se svaka religijska
zajednica. I svaka od religijskih zajednica je u svom nastanku bila "manjinska" i tu "manjinsku"
karakteristiku zadržava kroz svoju povijest, možda na nekim drugim zemljopisnim područjima (a ponekad
i na tlu na kojem je nastala). "Manjinske" skupine se najčešće nastanjuju u zasebnim četvrtima kako bi
lakše očuvale svoju posebnost. Ogledalo kulturne i religijske širine svake religijske zajednice je njen
odnos spram druge, "manjinske" zajednice. To jest i ogledalo stanja međukonfesionalnih odnosa. Zašto
bi se pripadnici "većinske" religije trebali zalagati, kao izraz tolerancije, kada je riječ o "manjinskim"
religijama? Za slobodu očitovanja njihove religijske pripadnosti; za tolerantan odnos spram njihovih
svetih spisa; pravo za očuvanje njihove zasebne religijske kulture; pravo na vjersku pouku; pravo da
njihovi sljedbenici mogu organizirati obiteljski život u skladu s religijskom pripadnosti; omogućiti im
razvoj izdavačke i informativne djelatnosti kao i vezu s izdavačkim i informativnim kućama u "matici", a
ne ometati; omogućiti pisanje, distribuiranje njihovih izdanja, prevođenje s drugih jezika njihove
literature; stvarati uvjete za suradnju i nesmetanu komunikaciju religijske "manjine" s njenom
središnjicom izvan države; stvarati uvjete za izgradnju hramova ili molitvenih domova (kao i pravo na
stjecanje tih objekata kupnjom, poklonima, i sl.); pravo na osnivanje i djelovanje njihovih odgovarajućih
dobrotvornih i humanitarnih ustanova; pravo školovanja kadrova u zemlji i inozemstvu; poštivanje
obilježavanja njihovih vjerskih blagdana; poštivanje njihovog načina prehrane, itd. Bio je ovo, u kratkim
naznakama iznijet, pogled sociologa na interreligijske odnose. Naravno, moguće je na iste gledati i iz
nekog drugog ugla. Sarajevo, veljača 2000. 1 U Izvješataju o kršenju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini
(br. 34-12/99), Helsinški komitet upozorava da još uvijek ima napada na prostorije i sakralne objekte
religijskih zajednica, rušenja nadgrobnih spomenika, i sl. ABSTRACT The text offers a sociological view of
inter-religious relations in a multi-religious society. Confessional imperialism is replaced by conceptual
pluralism. This calls for legitimate difference in place of uniformity. This will contribute to the equal
representation of the traditions of others within "our" confessional community. Sociological models of
relations between religions and confessions is presented in the text through the three models of a)
exclusivism, b) inclusion, and c) pluralism. Another sociological element that is essential for co-existence
and tolerance is also indicated. In ethnically and confessionally heterogeneous societies, the issue of
ethnic and confessional tolerance is very significant. Being tolerant to other cultures, religions and so on
means being civilized. Attitudes towards the other, towards diversity, are also essential to co-existence.
It is necessary to know how to conduct dialogue, to cooperate and to learn from those who are other,
different. Dialogue is an exceptionally important value at the threshold of the 21st century. The author
advocates a dialogical approach to other religions, and pluralism that respects the integrity of different
religious traditions. Trust is also necessary for dialogue (and without it there is no reconciliation). Finally,
the author indicates the problems of the attitude of the "majority" towards the "minority" confessional
community as an expression of religious (in)tolerance.