akcioni plan energetski održivog razvoja općine tuzla - Sustainable ...

Akcioni plan energetski održivog razvoja Općine Tuzla (SEAP)Hercegovine u inicijativu su se tokom 2009. godine uključili Banja Luka (januar) i Sarajevo (mart), tokom2010. godine Tuzla (februar), Bijeljina (oktobar), Prijedor (novembar), Bihać, Kakanj, Trebinje i Zenica(decembar), te u 2011. godini Laktaši, Livno i Travnik (mart) i Bosanska Gradiška (april).1.2. Šta je Akcioni plan energetski održivog razvoja grada?Akcioni plan energetski održivog razvoja (Sustainable Energy Action Plan - SEAP) je ključni dokumentSporazuma gradonačelnika koji prezentuje način na koji će lokalne vlasti ispuniti obaveze preuzetenjegovim potpisivanjem do 2020. godine. U planu se koriste rezultati Referentnog inventara emisija saciljem identifikacije najznačajnijih područja u kojima je moguće poduzeti konkretne akcije i koja dajunajviše potencijala za dostizanje ciljane redukcije CO 2 od strane lokalnih vlasti. Plan definiše konkretnemjere redukcije, kao i vremenske okvire i odgovornosti, koji će dugoročnu strategiju pretvoriti ukonkretne provodive aktivnosti.Sporazum gradonačelnika se odnosi na akcije na lokalnom nivou koje su u nadležnosti lokalnih vlasti.SEAP bi se trebao koncentrisati na mjere koje će pomoći redukciji emisije CO 2 i konačne potrošnjeenergije od strane kranjih korisnika. Obaveze iz ovog Sporazuma se odnose na kompletno geografskopodručje potpisnica lokalnih vlasti. Zbog toga, SEAP bi trebao obuhvatiti akcije koje se tiču i javnog iprivatnog sektora. Međutim, od lokalnih vlasti se očekuje da predsatvljaju primjer i stoga preuzmunajveći dio mjera koje se odnose na zgradarstvo, saobraćaj, itd. Lokalne vlasti mogu donijeti odluku dasveukupnu redukciju emisije CO 2 odrede kao apsolutnu redukciju ili per capita redukcijuOsnovna ciljana područja su zgradarstvo i gradski prevoz. SEAP također može obuhvatiti akcije koje seodnose na lokalnu proizvodnju električne enerije (razvoj PV, snage vjetra, CHP, poboljšanje u lokalnojproizvodnji energije) kao i proizvodnju zagrijavanja/hlađenja. Pored toga, SEAP bi trebao obuhvatitipodručja u kojima lokalne vlasti dugoročno mogu utjecati na potrošnju energije (kao što je prostornoplaniranje), ohrabriti tržište proizvodima energetske efikasnosti i usluga (javno zagovaranje), kao ipromjene u ponašanju krajnjih potrošača (rad sa građanima i drugim interesnim skupinama). Nasuprottome, industrijski sektor nije ključni cilj Sporazuma gradonačelnika, te lokalne vlasti mogu odabrati dauključe akcije u ovom sektoru ili ne. U bilo kojem slučaju, fabrike pokrivene sa ETS (European CO 2Emission Trading Scheme) ne bi trebale biti uključene, osim ukoliko nisu uključene u postojeće planovelokalnih vlasti.Vremenski okvir za Sporazum gradonačelnika je 2020. Zbog toga, SEAP mora sadržavati jasne upute zastrateške akcije koje lokalne vlasti moraju poduzeti kako bi ispunile obaveze do 2020. SEAP možepokrivati i duži period, ali u tom slučaju mora sadržavati međurezultate i ciljeve za 2020. godinu. Kakonije moguće uvijek detaljno planirati konkretne mjere i budžet za tako dugo vremensko razdoblje,lokalne vlasti mogu napraviti razliku između:• vizije, sa dugoročnom strategijom i ciljevima do 2020, uključujući obaveze u područjima kao štosu prostorno planiranje, saobraćaj i prevoz, javno zagovaranje, standardi za nove/renoviraneobjekte, itd.;• detaljne mjere za narednih 3-5 godina koji pretvaraju dugoročnu strategiju u ciljeve i akcije.Potpisnici sporazuma se obavezuju da će podnijeti SEAP za svoju opštinu u roku od godine dana nakonpotpisivanje te dostavljati periodične izvještaje o implementaciji koji odražavaju tok njihovog akcionogplana. SEAP mora biti usvojen od strane Općinskog vijeća, te dostavljen na nacionalnom jeziku putem4