DO Pobjeda

S druge strane svaka pčela zna da sakuplja med,
svaki dabar zna da pravi brane, svaki pauk zna da plete
paučinu…
Ako većina ljudi živi sa strahom od smrti, i ako se
najveći dio vjerujućeg čovječanstva nada u spasenje, kako je
moguće sa toliko straha i želja vidjeti istinu ? Koliko je samo
zamućeno to ogledalo? Možda u tome i leži dio tajne o
našem nejedinstvu i velikom neznanju!
„Ništa nije sigurno pa ni tvrdnja o tome.”
(Arhelaj)
Osjećajući da je put kojim ide, onaj pravi, koji je i
tražio, džudoka osjeća da je njegovo dovršavanje neizbježno
povezano s dovršavanjem svih ljudi i da oni svi zajedno
predstavljaju cjelinu , koja se takođe dovršava. Taj proces
dovršavanja povezan je i uslovljen prirodom. Svi se oni
moraju dovršavati u skladu s moralnim normama i principima
o kojima smo govorili. Da bi ta cjelina bila čvrsta,
njeni djelovi moraju osjećati put ljubavi i zajedništva kao
svoj. Zato, možda, nema ništa značajnije za čovjeka od njegove
dobrote.
U mnogim oblastima života se mnogo postiglo.
Rođene su prve klonirane bebe, kao znak uspješnih genetskih
istraživanja ; počela su i prva „turistička” putovanja
u Kosmos ; na velikim udaljenostima „putuju”, pokretne
slike bezžičnim putem i slično, ali po pitanju ljudskog
razumijevanja i zajedništva, kao da se najmanje postiglo.
Iako su prošle hiljade godina od kako postoji
čovjek i njegovi odnosi s drugima, još je mali broj onih koji
su prepoznali put. Naša stvarnost pokazuje da je broj onih
koji do saznanja o ljubavi, zajedništvu i smislu još nijesu
došli, i onih koji radi uslova pod kojima žive, bez svoje krivice,
nikada neće doći, mnogo veći.
„Na sve strane, sve dok razgovor traje,
samo slušam o savršenstvu; ali vidim vrlo malo
ljudi koji ga stvarno praktikuju.” (Sveti Franjo Saleški)
124