DO Pobjeda

osjeća strah od pada. U takvom stanju nije sposoban da
kontroliše sebe, svoje postupke i pokrete.
U razgovoru dva ili više sagovornika, uvijek će biti
u prednosti onaj koji je koncentrisan i siguran. On će uvijek
misliti na temu razgovora i birati ono što je najznačajnije da
kaže u određenom momentu. Onaj koji je dekoncentrisan i
nestabilan, misliće o uzrocima i posljedicama takvog stanja
i, tako opterećen, neće moći procijeniti što je najvažnije da
kaže.
Čovjek opterećen intenzivnim ili ekstremnim
emocijama nije u mogućnosti da ispravno donosi odluke.
Misliti i raditi „hladne glave”, odložiti donošenje neke
važne odluke « „da prenoći » narodne su mudrosti koje
ukazuju na postojanje labilnih stanja kada je čovjek u «
neravnoteži”.
Suočeni sa problemom takozvanih
„sputavajućih emocija” i posljedica koje su mogle
prouzrokovati u realnim borbama na život i smrt, u starim
vremenima, borci su težili da postignu mirno stanje duha
rasterećenog od svega što je moglo uticati na smanjenje
njihove efikasnosti. Takvo stanje duha moglo se
okarakterisati kao postupanje i „sagledavanje bez
emotivnog doživljavanja” koje je najvjerovatnije
nastalo pod utiskom budizma i vjerovanja koja je budizam
praktikovao. Postizanje takvog stanja podrazumijevalo je
upoznavanje svog sopstva (Atman) i njegovog sadržaja,
odnosno potpunog oslobađanja od egoističkog sadržaja tog
sopstva.
„Ovo Sopstvo koje je slobodno od
nečistoća, starosti i smrti, od žalosti, žeđi i gladi,
čija želja je istinita i čije želje se obistinjuju - to
Sopstvo treba tražiti i raspitivati se o njemu, to
Sopstvo treba shvatiti.” (iz Čandogja upanišade)
Postizanje stanja emotivne stabilnosti nije ništa
drugo do biti u psihičkoj ravnoteži. Da bi se stanje te
stabilnosti postiglo, svako je sam morao proći određene
64