DO Pobjeda

Džudo vještina je jedan od mnogih puteva koji
vode ka tim saznanjima.
Ako shvati duhovne, džudo principe i prihvati ih
kao svoje životne, džudoka će uspjeti da realno sagleda
stanje svog duha i odbaci suvišno. Tada „čaura”, o kojoj je
bilo riječi, može da se otvori, da se „pogleda” u njen
sadržaj, jer je mala mogućnost da u nju nešto uđe
nekontrolisano.
„Slušaj što ću govoriti sada, kad sa duše
stanu padati obruči.” („Prvi dan slobode”, Desanka
Maksimović).
Odbrambenu „čauru” stvara iskrenost, dobronamjernost,
tolerancija i ljubav „i svuda gdje je ona
slomljena pojavljuje se duša” (Hese). Oslobađajući se
tih okvira, džudoka upoznaje prirodu svoga bića, postaje
slobodniji, dobija dodatnu energiju koja mu učvršćuje
jačinu motiva i daje snagu za daljnje usavršavanje. Kada se:
„…razum pretvori u svjetlost, a volja u
ljubav, onda on ima vrline u osjećanju, jer je morao
da glođe gorču stranu ljuske oraha, koji je najzad
slomio i čije jezgro sada jede; što će reći: vrline koje
su isprva bile teške za praktikovanje, sada se pretvaraju
u samo uživanje i draž”. (Volter Hilton)
Sadržaji štićeni „čaurom” sada se uvećavaju i
oplemenjuju. Uz pomoć svog Senseja (učitelja) i starijih takmičara,
on uči i sve više dobija pravu sliku o sebi samom. Ta
faza intenzivnog učenja u početku se simbolički može tretirati
kao razgovor sa samim sobom (razmišljanje). Džudoka
u toj fazi učenja polazi od sebe, radi na sebi, preispitujući
sve što je vezano za njegov psihofizički razvoj, i
na dobrom je tragu da pronađe ono što traži i dobije odgovore
za kojima traga. On osjeća da je u društvu koje ima iste
namjere i cilj kao on. Taj novi osjećaj nadvladava raniji,
čineći džudoku sigurnijim, tolerantnijim i razumnijim.
95