DO Pobjeda

čitavi smisao džudo aktivnosti težnja ka saznanju i
usavršavanju, što nas ponovo upućuje na priču o životu i
njegovom smislu. Simboli nam služe kada su riječi nedovoljne
da nešto objasne ili da se pomoću njih sazna nešto
novo; oni otkrivaju cjelovitu stvarnost koja se ne može otkriti
drugim metodama saznanja. Simboli vidljivo upućuju
ka nevidljivom, jer se stvarnost ne pokazuje u potpunosti.
Džudoka je obučen u kimono bijele boje koji se
sastoji iz gornjeg dijela –jakne, i donjeg dijela –pantalona.
Oko struka nosi pojas koji je dva puta obavijen i sa prednje
strane zavezan u čvor. Za vrijeme treninga i takmičenja, uvijek
je bos. Pojas za početnika je bijele boje a zatim zavisno
od nivoa znanja učenika –narandžasti, zeleni i smeđi
(majstorski kandidat). Majstorski pojasevi od prvog do petog
stepena su crne boje. Crnobijelo simbolizuje dualizam
čovjekove ličnosti. To što je pojas šitok pet centimetara u
odnosu na veliku površinu bijelog kimona je radi funkcionalnosti
i simbolizuje težnju da se čovjek oslobodi što je
moguće više onog lošeg u sebi.
Bijela boja kimona simbolizuje čistotu, čednost,
svjetlost, dobro...Bijeli pojas kod početnika takođe, ali i
njegov nivo znanja, što znači da on tek treba da nešto nauči.
Svi učesnici u džudo aktivnostima su bosi što simbolički
znači da oni bolje osjećaju tlo, kao svoj oslonac, što im
koristi da bolje ovladaju ravnotežom. Bosonogost može da
simbolizuje i siromaštvo u kojem su „velike oči”.
Džudoke su goloruki i bosi što znači da se
oslanjaju na svoju duhovnu i fizičku snagu i umijeće. Iz
takve pozicije oni bolje vide sebe i druge što im omogućava
da racionalnije koriste svoju energiju. Svi ritualni pokreti,
pa čak i sama borba, odvijaju se u tišini bez ijedne riječi.
Takmičari „govore pokretima”. Što se, zapravo, u toj
tišini dešava, što ona znači, kakav joj je sadržaj i zašto je ona
odabrana kao sredstvo?
Ako se u tišini nalazi ono što smo mislili reći a
nijesmo izgovorili, ono što ne mislimo da kažemo i sve ono
40