DO Pobjeda

Poštujući moralne i druge principe džudo sporta, vježbajući
tehničke elemente, on je preokupiran samim sobom.
„Kako svjetlost raste, vidimo da smo gori
nego što smo mislili. Zapanjeni smo svojim ranijim
sljepilom dok gledamo kako nam cio čopor
sramotnih osjećanja izlazi od srca, kao gadni
gmizavci koji pužu iz skrivene pećine. Ali ne
smijemo biti ni zapanjeni ni uznemireni. Nijesmo
gori nego što jesmo; naprotiv, bolji smo. Ali, dok se
naše mane smanjuju, svjetlost kojom ih vidimo
postaje svjetlija, i biva ispunjena užasom. Sve dok
nema znaka iscjeljenja, nesvjesni smo dubine svoje
bolesti; u stanju slijepe drskosti i tvrdoće, plijen
smo samoobmane. Dok idemo niz maticu,
nesvjesni smo njenog brzog toka ; ali kad počnemo
da je pomalo zaustavljamo, ona se osjeća.” (Fenelon)
Često se dešava da učenik za vrijeme prvih borbi
koje se organizuju na treningu, preokupiran sobom i novim
tehnikama, u intenzivnom emotivnom doživljaju, ne
primjećuje sasvim ni svoje kolege oko borilišta, nema
predstavu o vremenu trajanja borbe i često ne čuje ni
sugestije koje mu učitelj saopštava. Intenzivno učenje svih
džudo elemenata, o kojima je već bilo riječi, i njihova
pojedinačna i zajednička primjena, oslobađaju učenika
„stega” i čine ga slobodnijim i pokretljivijim.
Učenje u atmosferi iskrenih i humanih ljudskih
odnosa, gdje je cilj zajednički, predstavlja svojevrsno
„duhovno rađanje” kojim se razbija „čaura” koja je bila
smetnja razvoju i koja je formirana kao zaštita unutrašnjeg
sadržaja od prepoznatljivih štetnih uticaja iz svakodnevnog
života.
Od čega je „čaura” štitila čovjeka i koji su to
štetni uticaji kojima je bio izložen ? „Čaura” je formirana
na granici „straha i stida” da štiti sadržaje čija bi
promjena izazvala lom ličnosti. Unutar „čaure” nalazi se
sadržaj koji je „izdržao” sve negativne uticaje i koji se kroz
86