DO Pobjeda

ih budu sadili, zalivali, okopavali, brali, pakovali i prodavali,
nikada ih neće pomirisati. Oni će ih doživljavati kao obično
sredstvo za ostvarivanje svoje materijalne želje. Kada te ruže
neko kupi, pa ih s iskrenom ljubavlju preda voljenoj osobi,
ona će vidjeti njenu ljepotu i osjetiti njen miris. Ta, iz ljubavi
primljena ruža, mirisaće „više nego obično” i biće „vrednija”.
Samo iskreno osjećanje ljubavi može omogućiti sagledavanje
istine.
„Stvari su takve da se razumno ne mogu
pratiti.” (Ivo Andrić)
Ovakvi odnosi su karakteristični i za bogata i za
siromašna društva. Ipak, može se reći da je u siromašnijim
društvima, gdje je najvećem broju građana onemogućeno da
svojim radom steknu minimum materijalnih dobara da bi
mogli slobodno živjeti, ovaj problem mnogo izraženiji. Realno
se mora uvažiti činjenica da duhovno nije ostvarljivo
bez materijalnog, da naš duh „živi” u našem tijelu i da ta
dva dijela čine jednu cjelinu -čovjeka. Naučnici tvrde da na
Zemlji postoji dovoljno materijalnih dobara da svi imaju za
život. Razmislite, da li je danas, kada jedni bacaju viškove
hrane, milioni drugih umiru od gladi, pravilna podjela
svjetskih materijalnih dobara? Sve se to dešava braći po Ocu
koji se zajedno sa svojom kućom, planetom Zemljom,
okreću oko Sunca.
„Red stvari ovakav kakav je vrijeđa oči i
duše onih koji nijesu bez očiju i ušiju.” (Đuro Šušnjić)
Kada je riječ o kolektivnoj svijesti u odnosu na individualnu,
razlike su ogromne, na „štetu “ kolektivne svijesti.
Uvijek je kolektivna svijest na nižem civilizacijskom
stepenu. Od onih koji upravljaju državama, i njihovim
mogućnostima za ispravnim sagledavanjem odnosa duhovnog
i materijalnog, zavise ne samo njihova buduća saznanja,
već i saznanja stanovnika u čije ime upravljaju. Rezultati
ovih shvatanja rukovodstva, biće posebno vidljivi u nepisanim
pravilima koja vladaju u kolektivnoj svijesti građana.
Jedna latinska izreka glasi:
89