DO Pobjeda

Zašto su mlade grane opstajale a stare bile
slomljene pri udarima jakog vjetra? Odmah zapažamo da su
mlade grane bile mnogo savitljivije i pokretnije pa su mogle
da „popuštaju”, za razliku od starih, koje su zbog svoje
debljine i starosti bile manje savitljive. Sposobnost
popuštanja kod grana nije zavisila od njihove „svijesti” već
od mogućnosti da se fizički saviju. Čovjek je istovremeno i
tijelo i duh i on mora prilagoditi oba dijela situaciji u kojoj
se može naći. To znači : u fizičkom smislu mora svoje tijelo
učiniti dovoljno gipkim i jakim a svoj duh spremnim da
prepozna situaciju u kojoj će „popustiti” i, što je veoma
važno, donijeti odluku o tome. Naravno da se to metodama
kojima se izlažu džudoke postiže u konkretnim situacijama
čak do nivoa automatizma ili refleksa. Upoređujući ovo
„popuštanje” sa nekim životnim principima lakše
možemo shvatiti riječi dr Džigoro Kana „….judo ojačava
vaše tijelo i duh i pomaže da principe juda
prihvatite kao svoje. Na taj se način usavršavate i
postajete vredniji član zajednice. A to je i konačni
cilj juda”.
Ako džudo borbu posmatramo kao dijalog dva
čovjeka (što ona u suštini i jeste), onda bi „popuštanje”
mogli shvatiti kao toleranciju ili trpeljivost bez kojih nema
plodonosnog dijaloga, a time ni saznanja. Pravila borbe su,
u stvari, pravila dijaloga. Znači, oba aktera moraju biti
dobronamjerna jedan prema drugom i imati isti cilj, a to je
: doći do novih saznanja. U tim susretima akteri uočavaju
svoje slabosti ali i kvalitete, bivaju inspirisani i dolaze do
saznanja do kojih sami nikako ne bi mogli. Basna o dva jarca
je dobar primjer u vezi popuštanja. Kada su dva jarca željela
da istovremeno pređu preko brvna, nakon što su se sudarili
glavama, pali su u rijeku, samo zato što nijesu znali za
„popuštanje”.
Upravo želja za pobjedom, često, kao i svaka
druga želja mogu onemogućiti čovjeku da sagleda pravo
stanje stvari i postigne ono što želi. Zato Hese kaže:
34