DO Pobjeda

Činim sebe tijelom.” (Bhagavad Gita)
Kada biste upitali nekoga da vam da brz odgovor
na jednostavno pitanje : da li biste željeli da imate više ili
manje? većina bi odgovorila – više, ne pitajući čega?, već
pretpostavljajući da se radi o nečem materijalnom, što je u
njihovoj svijesti dominantno prisutno. Zamislite da želite da
imate više nerazumijevanja, netrpeljivosti, mržnje, bola…
„Ratove vode i mravi, države imaju i pčele,
carstva stvaraju i hrčci. Tvoja duša traži drugačiji
put i tamo gdje je ona uskraćena, gdje na njenu
štetu postižeš uspjeh, ne cvjeta tvoja sreća. Jer,
sreću može da pronađe samo duša, ne razum,
stomak, glava ili novčanik.” ( Hese, 1917. godine)
Takav način življenja i odnosa predstavlja kočnicu
razvoju čovjeka i njegove zajednice.
Brojni primjeri iz svakodnevnog života ukazuju
na činjenicu da dominira shvatanje o većem značaju materijalnog
u odnosu na duhovno.
I danas je veliki broj intelektualaca s najvećim
akademskim zvanjima, političara i pripadnika vjerskih
zajednica koji ne priznaju osnovna ljudska prava na slobodu
mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti koje propisuje evropska
Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda .
Sličan odnos je prepoznatljiv i u nekom zakonima koje donose
najviši demokratski organi pojedinih država u kojima
se često neadekvatno sankcionišu nezakonite radnje
duhovne prirode. Takvim ponašanjem vrši se duhovno nasilje.
„Ne znamo duhove koji nešto vrijede a da
se ne osjećaju poniženim i uvrijeđenim.” (Đuro Šušnjić)
U državama u kojima većina stanovništva smisao
svog života vidi kroz ostvarivanje materijalnih dobara na
štetu duhovnih , ne cvjetaju ruže radi svog mirisa i ljepote,
već radi profita koji će se pomoću njih ostvariti. To ne znači
da njihovu ljepotu i miris neće niko osjetiti. Većina onih koji
88