DO Pobjeda

„A fructibus arborem estima.” („O drveću
sudi prema plodovima.”)
U društvima u kojima su građani na ivici
egzistencije ne može se govoriti o slobodi. Sve što je
karakteristično u takvim slučajevima, jeste zavisnost. Ona
onemogućava čovjeka da vidi istinu a i u slučajevima gdje je
to moguće, on je ne smije saopštavati jer se boji posljedica.
Takvi odnosi stvaraju idealne uslove za manipulacije koje su
„rak rana” svakog društva koje teži istini kao svom
kamenu temeljcu.
„Ako bi posljedice duhovnog nasilja bilo
moguće posmatrati kao posljedice fizičkog nasilja
onda bismo ubrzo ustanovili da u svijetu živi
neuporedivo više duhovnih nego tjelesnih bogalja.
Ozljede duše dublje su od povreda tijela. A
duša se ranjava svakog dana, baš kao i tijelo.
Mnogi danas istražuju posljedice
zagađivanja prirodne sredine, rijetko se ko sjeti da
istražuje posljedice zagađivanja duhovne sredine.”
(Citat je iz knjige „Ribari ljudskih duša” Đuro Šušnjić,
Beograd, NIRO „Mladost”, 1990)
O tome kako izrazi sreće i nesreće mogu biti
„zamućeni” govori Zen priča „Glas sreće”:
„Poslije Benkeieve smrti, jedan slijep
čovjek, koji je živio u blizini učiteljevog hrama, reče
prijatelju:
„Pošto sam slijep, ne mogu da vidim
čovjekovo lice, pa moram da mu ocjenjujem
karakter po zvuku njegovog glasa. Obično, kada
čujem nekoga da drugome čestita na njegovoj sreći
ili uspjehu, čujem i skriveni ton zavisti. Kada se
izjavljuje saučešće zbog nesreće drugog, čujem
radost i zadovoljstvo, kao da je onom što
saučestvuje zaista drago što je nešto dobiti ostalo u
njegovom sopstvenom svijetu.
90