DO Pobjeda

nesavršenostima, već se uvijek drži s novom
hrabrošću. Srećan sam što svaki dan počinješ
iznova; nema boljeg sredstva za postizanje
duhovnog života od stalnog počinjanja, pri čemu
nikada ne treba misliti da smo dovoljno uradili.
Kako da budemo strpljivi u podnošenju mana
svojih bližnjih ako smo nestrpljivi u podnošenju
svojih? Onaj koga skrivaju vlastiti nedostaci, neće
ih ispraviti ; svaka korisna ispravka dolazi od
smirenog uma.” (Žan Pjer Kami)
Ako kretanje i stajanje predstavimo kao preduslov
za razgovor, onda možemo zaključiti da što manje grešaka
pravimo prilikom kretanja, to će naš položaj biti stabilniji.
Pravilnost kretanja zavisi od pravilnosti naših stavova. Cilj
garda je prije svega da održi naše tijelo i duh u stabilnoj
poziciji i da u kretanju ili stanju mirovanja stvori povoljnu
poziciju da se „greška” protivnika optimalno iskoristi i
plasira neka tehnika.
Kao i sve što se dešava u džudo borbi tako i
držanje garda definisano je pravilima borbe koja se moraju
poštovati. Zabranjeno je i sankcionisano defanzivno držanje
garda i blokiranje u cilju izbjegavanja borbe. Ako ovakav
način držanja garda uporedimo sa načinom vođenja
razgovora, mogli bismo reći da naš sagovornik izbjegava
razgovor i ne omogućava njegov plodotvoran tok. Ako je
borba ili razgovor način da se uporede saznanja sa drugim,
i da se saznaju nova, onda je osnovni preduslov da taj
razgovor, kada počne, niko ne izbjegava i da mora biti
dobronamjeran i tolerantan. Ako neko radi svog egoizma
onemogućava dobrobitan tok „duela”, onda je on nemoguć
i prekida se.
„Razgovor je krhko tkanje koje se lako
prekida ako sagovornici nijesu pažljivi i učtivi
jedan prema drugom.” (Đuro Šušnjić, „Dijalog i
tolerancija”)
60