DO Pobjeda

sličnost i da postoje razlike. O onom što je isto u svakom i
što predstavlja obilježje čovjekove vrste, već je bilo riječi.
Razumijevanje različitosti koje su definisane kao lične
osobine, predstavlja osnov za učenje i zajedništvo.
Svaki čovjek ima svoja čula i razum na osnovu
kojih vidi, čuje, osjeća, zapaža, zaključuje i donosi odluke.
Svakome je rođenjem data mogućnost da sam ima svoju
„sliku” i „istinu” o svemu. Zato je i rečeno: „Istina je
onoliko koliko i ljudi”. Posebno su velike i značajne
razlike u domenu čovjekovog spiritualnog života. To se
posebno odnosi na one oblasti ljudskih djelovanja gdje
prestaje znanje koje je kao takvo gnostički definisano. Sigurno
je oblast vjerovanja zanimljivija i značajnija od svih
drugih, možda zato što je to oblast vezana za nepoznati dio
čovjekovog bića.
I pored toga, i svih mogućih individualnih razlika,
postoje grupacije ljudi koji postižu određeno zajedništvo u
doživljavanju i shvatanju onog što se može nazvati nepoznatim.
Najkarakterističniji primjeri su pripadnici vjerskih
zajednica i drugih vidova organizovanja po vjerskoj osnovi.
Ono što je karakteritično za te grupacije jeste postojanje
dogme, koja predstavlja suštinski sadržaj vjerovanja.
U okviru vjerskih organizacija o sadržaju dogmi se
ne može raspravljati osim izuzetno. Iz istorije vidimo da se
sadržaj dogmi ipak, dosta sporo, mijenjao. Istorija je takođe
pokazala da su razne dogme bile činilac zajedništva unutar
jedne vjerske organizacije i činilac sukoba između vjerskih
organizacija. Jednostavno rečeno, svi su vjerovali da je
sadržaj „njihove” dogme jedino ispravan i da je „istina”
na njihovoj strani. Ta vrsta nerazumijevanja i netolerancije
bila su uzrok najvećih nerazumijevanja, sukoba i ratova koji
su ikada zabilježeni. To je period u kojem su prirodne
razlike među ljudima bile uzrok netolerancije, nerazumijevanja,
nejedinstva i mržnje, upravo suprotno onome što
su trebale da budu: tolerancija, razumijevanje, jedinstvo i
ljubav.
99