DO Pobjeda

vježbe i suočiti se s brojnim opasnostima. Tek tada,
oslobođen neznanja i straha koje ono nosi, postajući siguran
i stabilan, može dati optimalan učinak.
„Ali, emocionalna uzbuđenost, što god bio
njen uzrok, i kakva god bila njena priroda, uvijek je
uzbuđenost onog individualnog sopstva koje mora
utrnuti svako ko teži da živi u Božanskoj
Stvarnosti.” ( „Vječna filozofija”, Oldus Haksli,
Metaphysica, Beograd, 2003. st. 265.)
Ako nekome pomjerite oslonac, on će pasti. Ako
težinu čovjekovog tijela pomjerimo sa onog dijela tijela što
je podržava onda će on biti u neravnoteži. Kada je u pitanju
izvlačenje iz duhovne ravnoteže, ono se u džudou najčešće
izvodi tako što se protivnik napada različitim tehnikama u
najkraćem mogućem vremenskom razmaku. To kod
protivnika prouzrokuje uznemirenje što može biti uzrok i
gubitka stvarne, fizičke, ravnoteže. Gotovo je bezgranično
mogućnosti i položaja tijela iz kojih se partner može izvesti
iz ravnoteže. Najveći efekti izvlačenja iz ravnoteže postižu se
kada partner toga nije svjestan.
Da nije čovjekovog neznanja i njegove
nedovršenosti, ne bi postojala ni želja i inicijativa da sazna i
da se dovrši. Cilj razgovora je da oni koji razgovaraju dođu
do novih saznanja. On je moguć samo između onih koji o
istoj stvari misle različito, zato je iznošenje sopstvenog
mišljenja i njegovo izlaganje drugom, osnov tog razgovora.
Ako je cilj zajednički, a jeste, uz poštovanje pravila i normi
otvara se beskonačno mogućnosti da se sazna nešto novo.
Džudo borba nije ništa drugo do dijalog
sagovornika koji imaju isti cilj. Iako će na kraju borbe samo
jedan od njih biti proglašen pobjednikom, obojica su saznali
nešto novo.
65