br. 112 studeni / prosinac 2009. hešvan / kislev / tevet 5770.

dva totalitarna sistema – nacističkim i staljinističkim.<br />
Španjolski autor Jorge Semprun, zatočenik<br />
koncentracijskog logora Buchenwald, naglasio je da je<br />
Njemačka jedina zemlja u Europi koja je iskusila dva<br />
režima. Upravo zbog toga ima jedinstvenu priliku i<br />
obavezu da kritički uključi ta iskustva u svoje kolektivno<br />
sjećanje. Semprun vidi taj izazov kao mogućnost da se<br />
obogati demokratska budućnost Njemačke i čak čitave<br />
Europe. Iako nije lako živjeti s takvim optimističnim<br />
očekivanjima, Njemačka u svakom slučaju može biti<br />
relevantan primjer za suočavanje s prošlošću. Od<br />
ujedinjena postala je očita ambivalentna uloga povijesti<br />
u oblikovanju institucija i vrijednosti civilnog društva.<br />
Geneza i razvoj povijesnog i edukativnog pristupa<br />
memorijalima Holokaustu u Istočnoj i Zapadnoj<br />
Njemačkoj predstavljaju ograničena stajališta koja su<br />
dugo vremena prevladavala u obje države. Sukobljavanje<br />
različitih gledišta potaknulo je postavljanje brojnih<br />
pitanja. Različita razmišljanja o sadržaju i koncepciji<br />
koja uzimaju u obzir i širi društveni i vremenski<br />
kontekst nacističkog režima pridonijela su esencijalnim<br />
paradigmatskim promjenama u domeni memorijala.<br />
Memorijali osim tradicionalne obaveze i odgovornosti<br />
da komemoriraju, podsjećaju i istražuju, također sebe<br />
vide i kao mjesto za učenje mladih, ali i odraslih. Kako<br />
je memorijal Holokaustu uvijek i kulturni proizvod<br />
određenog razdoblja, dokumentacija o njegovoj<br />
«društvenoj izgradnji» postala je dio nove koncepcije.<br />
Još važnije od prenošenja brojnih povijesnih detalja<br />
o razdoblju između 1933. i 1945. godine njihova je<br />
primjenjivost na današnje prilike. Kontinuitet mora biti<br />
otkriven, a posljedice za budući razvoj raspravljene. Da<br />
bi se shvatilo kako su se zločini mogli dogoditi i kako je<br />
sistem funkcionirao, također se moraju istražiti stajališta<br />
zločinaca. Memorijali Holokaustu tek su nedavno<br />
započeli ispunjavati te zahtjeve. Kako bi se shvatilo<br />
zašto je bilo potrebno tako dugo vrijeme da dođe do tih<br />
promjena, treba sagledati različite stavove i pozicije koji<br />
su vladali u dvije bivše njemačke države.<br />
Što su memorijali Holokausta<br />
Pojam memorijal Holokaustu odnosi se na različite<br />
vrste mjesta. Muzeji, spomenici, spomen ploče i<br />
drugi oblici komemoriranja u svim dijelovima svijeta<br />
podsjećaju na neizmjerne zločine Trećega Reicha. Među<br />
njima postoji velika raznolikost budući da su izgrađeni<br />
u različitim razdobljima i za različite prilike. Neke od<br />
tih koncepcija doživjele su s vremenom i transformacije.<br />
Spomenici Holokaustu mogu služiti kao dobar, koncizan<br />
primjer za to razlikovanje. U početku su graditelji<br />
posebnu pažnju poklanjali komemoriranju velike patnje,<br />
posebno žrtava koncentracijskih logora. Obelisci,<br />
križevi ili stele na simboličnim mjestima nisu trebali<br />
dodatna objašnjenja. Međutim s novim generacijama<br />
samopouzdanje je opadalo i pogled na povijest se<br />
mijenjao. Upravo su zbog toga razjašnjenje i komentari<br />
postali mnogo važniji. Kako bi se ilustriralo različite<br />
poglede na pojedine dijelove povijesti posegnulo se za<br />
tzv. «dvostrukim spomenikom». U isto vrijeme rasla je<br />
opća skepsa prema tradicionalnim oblicima spomenika,<br />
postavilo se pitanje da li oni mogu spriječiti zaborav i<br />
potiskivanje. Zbog toga se suvremena umjetnost često<br />
okreće čak i od apstraktnog izričaja.<br />
Dok spomenici i komemorativne ploče malo doprinose<br />
sjećanju mladih generacija, memorijali Holokaustu<br />
na povijesnim mjestima s izvornim građevinama<br />
daju uvid u prošle događaje, nude mogućnost da se<br />
hakolהקול<br />
33