br. 112 studeni / prosinac 2009. hešvan / kislev / tevet 5770.

Zloglasni „doktor“<br />
Tog dana pregledao ga je Jozef Mengele, zloglasni<br />
doktor Mengele, i operirao mu tonzile. Što je još gore,<br />
izabrao ga je, uz još devetnaestoro druge židovske djece<br />
(10 dječaka i 10 djevojčica u dobi od 5 do 12 godina) za<br />
eksperimente koje će u logoru Neuengamme provoditi<br />
August Heissmeyer. Stavili su ih u Blok br. 10 - Dječju<br />
baraku.<br />
Naravno, nitko od obitelji Perlow nije mogao imati<br />
ni pojma da postoji netko tko se zove Heissmeyer.<br />
Još manje da je u pitanju relativno mlad ambiciozan<br />
liječnik koji iz petnih žila i pomoću poznanstava nastoji<br />
izgraditi karijeru, koja bi mu osigurala docenturu na<br />
nekom sveučilištu. I tko je, uostalom, mogao znati<br />
da je čitao radove braće Kutschera i, još gore, da je<br />
povjerovao kako bi on mogao dokazati da su bili u<br />
pravu i da će njemačkom Reichu priskrbiti efikasan lijek<br />
protiv tuberkuloze. A rijetko tko je čuo, jer to nije bilo<br />
nešto čime bi se Heissmeyer ponosio, da mu je sličan<br />
eksperiment na 32 ruska ratna zarobljenika u ožujku<br />
1944. već propao. To je objasnio time što je materijal<br />
bio loš i zapravo mu trebaju djeca, jer njihov imunološki<br />
sustav još nije načet.<br />
Djeca izabrana za Heissmeyerov eksperiment živjela<br />
su u baraci do 13. prosinca, a tada su ih vlakom poslali<br />
u Neuengamme, gdje su stigli 22. prosinca. Do Nove<br />
godine su ih pustili na miru, a 9. siječnja počeli su<br />
eksperimenti u «Heissmeyerovom odjelu». Tada je<br />
Heissmeyer osobno zarazio djecu tuberkulozom, tako<br />
što bi im ispod desnog pazuha odrezao dio kože te tkivo<br />
ispod zarezao u križ i unio dio kulture tuberkuloze.<br />
Potom su rane tretirane tuberkulinom.<br />
U desetak dana sva su se djeca razboljela, a Heissmeyer<br />
je ponovio postupak zaraživanja, a zatim je 3. i 4. ožujka<br />
svoj djeci operativno uklonjen limfni čvor ispod pazuha.<br />
Na koncu, tjedan dana potom, djeci su uklonjeni i<br />
preostali limfni čvorovi ispod pazuha. Sve žlijezde<br />
pohranjene su u staklene posude i poslane na analizu<br />
dr. Hansu Kleinu. Analize su bile gotove 12. ožujka i<br />
bile su poražavajuće: nikakvo antitijelo u žlijezdama nije<br />
pronađeno. Pokus je opet propao.<br />
I, kao što su pobili Ruse iz prvog pokusa, sad<br />
se trebalo riješiti «materijala» i svjedoka. Zapravo,<br />
Heissmeyer je jednostavno otišao. Nije više imao što<br />
tražiti u logoru. Niti ga je bilo briga. Komandant<br />
logora, Max Pauly, pitao je u Berlinu što mu je činiti<br />
i 20. travnja dobio pravi administrativni odgovor:<br />
«Heissmeyerov odjel je ukinut.» Bezlično, sterilno i<br />
jasno.<br />
Tu se još jednom umiješala «velika povijest». Upravo<br />
u trenutku kad je stigao odgovor iz Berlina, u logom<br />
Neuengamme bili su predstavnici švedskog Crvenog<br />
križa, koji su dobili odobrenje da mogu kamionima<br />
u Dansku prevesti skandinavske logoraše. To je<br />
onemogućilo rješenje na koje su SS-ovci bili navikli<br />
– pobiti sve, kremirati i ukloniti ostatke, tako da ne<br />
ostanu tragovi.<br />
Umjesto toga, Pauly je naredio podoficiru SS-a<br />
Wilhelmu Dreimanu da sve za likvidaciju potrpa u<br />
poštanski kamion pa ih se riješi u školi u Bullenhuser<br />
Dammu. Ta škola služila je kao izdvojeni dio logora, a<br />
posljednjih dana u njoj su bili koncentrirani logoraši iz<br />
Danske i Norveške, koje je švedski Crveni križ do tada<br />
bio evakuirao. Škola je, dakle, bila prazna.<br />
Logorski doktor Alfred Trzebinski dao je djeci<br />
injekcije morfija, dok su tri SS-ovca predvođena<br />
Arnoldom Strippelom objesila dva francuska liječnika<br />
logoraša i dva nizozemska bolničara, također logoraša.<br />
Nešto djece umrlo je već od injekcije, a ona trojica SSovaca<br />
su ih još i objesili na kuke na zidovima, da budu<br />
sigurni u dječju smrt. Na kraju je stigao i kamion s 24<br />
ruska logoraša pa su povješali i njih.<br />
Da im ubijanje prođe lakše, svaki od krvnika dobio<br />
je po litru rakije i cigarete, kažu. Ujutro, onako pijani i<br />
odrvljeni, pobacali su trupla natrag u kamion i vratili se<br />
u Neuengamme, gdje su trupla spalili, a pepeo rasuli da<br />
mu se ne nađe ni traga.<br />
Devetnaest dana poslije toga završio je Drugi svjetski<br />
rat, a s njim i vlast onih koji se nisu mogli othrvati svim<br />
onim kušnjama.<br />
Nenadoknadive živote dvadesetoro djece odnio je<br />
besmisao administracije koja je, eto, u krivi čas jednom<br />
uspjela biti efikasna, ne samo u Rijeci, već i Berlinu u<br />
času kad se nacistička država raspada.<br />
A s druge strane, promislimo malo: što je život<br />
dvadesetoro,pa i više ljudi spram mjesta docenta<br />
na pravom fakultetu i slave izumitelja lijeka protiv<br />
tuberkuloze Ako je to cijena, tko bi još odolio takvoj<br />
kušnji<br />
Filip Kohn<br />
hakolהקול<br />
59