br. 112 studeni / prosinac 2009. hešvan / kislev / tevet 5770.
br. 112 studeni / prosinac 2009. hešvan / kislev / tevet 5770.
br. 112 studeni / prosinac 2009. hešvan / kislev / tevet 5770.
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
naprtnjaču i deke s nekoliko preostalih stvari. Mama i<<strong>br</strong> />
ja išli smo praznih ruku. Išli smo kroz frontu. Avioni su<<strong>br</strong> />
nas bombardirali a na putu ispred logora još su se vodile<<strong>br</strong> />
borbe. Oko nas su bili mrtvi, osakaćeni. Mi smo bili<<strong>br</strong> />
neizrecivo umorni, noge su nas boljele i bile otečene, ali<<strong>br</strong> />
nam je tata držao duh. Bilo je neopisivo teško i stresno.<<strong>br</strong> />
Bila sam još dijete, a toliko toga sam vidjela i proživjela.<<strong>br</strong> />
Putem smo hranu dobivali iz vojnog kazana, prespavali<<strong>br</strong> />
smo u napuštenim sjenicima, ali to je ipak bio zadnji<<strong>br</strong> />
pakao na putu prema kući. Na putu kroz Čehoslovačku<<strong>br</strong> />
i Mađarsku prolazili smo strašnu kalvariju ali smo ipak<<strong>br</strong> />
stigli uz niz peripetija u naš toliko željeni dom – u naš<<strong>br</strong> />
Apatin u ljeto 1945. godine o kojem smo mjesecima<<strong>br</strong> />
sanjali.<<strong>br</strong> />
Sjećajući se svega toga što sam prošla, oči su mi se<<strong>br</strong> />
zasuzile. Stvarno sam bila u središtu pakla. Nakon svega<<strong>br</strong> />
toga ostala sam jako ranjena i ranjiva.<<strong>br</strong> />
Ovo je samo jedan mali dio onog što sam doživjela.<<strong>br</strong> />
Sve u tom vremenu preživljeno nije moguće staviti na<<strong>br</strong> />
papir. Željela sam bar na trenutak oživjeti te strahote<<strong>br</strong> />
radi generacija koje dolaze ali i na trajno sjećanje na one<<strong>br</strong> />
kojih više nema među nama.<<strong>br</strong> />
Sva mjesta gdje sam boravila za vrijeme Holokausta<<strong>br</strong> />
obišla sam sedamdesetih godina prošlog stoljeća sa<<strong>br</strong> />
svojim suprugom. Svuda smo zapalili svijeće. Kada smo<<strong>br</strong> />
stigli u Gänserndof, na željezničku stanicu, pljuštala<<strong>br</strong> />
je kiša i tu smo zapalili svijeću i gorko zaplakali. To je<<strong>br</strong> />
mjesto gdje smo se za vrijeme Holokausta rastali od naše<<strong>br</strong> />
obitelji i gdje smo nastavili našu kalvariju. Emocije su<<strong>br</strong> />
nabujale, a ljudi čekajući svoj vlak samo su nas u čudu<<strong>br</strong> />
gledali ne sluteći što se zbiva u našim dušama. Plamen je<<strong>br</strong> />
usprkos kiši polako gorio. Taj mali plamen neka vječno<<strong>br</strong> />
gori u našim srcima i neka nas podsjeća na sve one drage<<strong>br</strong> />
ljude kojih više nema među nama. Neka im je vječna<<strong>br</strong> />
slava.<<strong>br</strong> />
Prim. dr. Magda Oblat-Roguljić<<strong>br</strong> />
Više od 60 godina nakon kraja Drugog svjetskog rata veliki <strong>br</strong>oj preživjelih žrtava Holokausta u Izraelu<<strong>br</strong> />
i SAD-u i dalje imaju psihološke probleme poput strahova, emocionalnih problema i problema sa<<strong>br</strong> />
spavanjem, piše se prema novom istraživanju objavljenom u British Journal of Psychiatry.<<strong>br</strong> />
Šezdeset godina nakon rata traume i dalje postoje<<strong>br</strong> />
Znanstvenici iz Jeruzalema i SAD-a obavili<<strong>br</strong> />
su razgovore sa 145 Židova, rodom iz europskih<<strong>br</strong> />
zemalja, koji su preživjeli Holokaust. Njih 55 bili su u<<strong>br</strong> />
koncentracijskim logorima, 36 ih je tijekom rata bilo u<<strong>br</strong> />
getoima ili su se skrivali dok ih je 54 pobjeglo iz svojih<<strong>br</strong> />
domovina da bi se na taj način spasili od nacista.<<strong>br</strong> />
Anat Shemesh i dr. Itzhak Levav iz izraelskog<<strong>br</strong> />
Ministarstva zdravstva, Asaf Sharon i Jenny Brodsky<<strong>br</strong> />
s Instituta Myers-JDC-Brookdale u Jeruzalemu te dr.<<strong>br</strong> />
Robert Kohn sa Sveučilišta Brown s Rhode Islanda<<strong>br</strong> />
također su razgovarali s usporednom skupinom od 143<<strong>br</strong> />
Židova podrjetlom iz Europe, koji nisu bili izloženi<<strong>br</strong> />
užasima Holokausta.<<strong>br</strong> />
Znanstvenici su zaključili da su strahovi, emocionalni<<strong>br</strong> />
problemi i problemi sa spavanjem puno češći kod<<strong>br</strong> />
preživjelih žrtava Holokausta nego kod članova<<strong>br</strong> />
usporedne skupine. Ipak, simptomi depresija i<<strong>br</strong> />
posttraumatskog stresa nisu bili češći kod preživjelih<<strong>br</strong> />
žrtava Holokausta nego kod usporedne skupine.<<strong>br</strong> />
“Drugi svjetski rat završio je 1945. godine, ipak<<strong>br</strong> />
za neke - ali ne i za sve - od onih koji su preživjeli<<strong>br</strong> />
Holokaust psihopatološki utjecaj se izgleda zadržao<<strong>br</strong> />
sve do danas, čak šezdeset godina poslije”, napisali su<<strong>br</strong> />
znanstvenici u svom izvještaju.<<strong>br</strong> />
“Problemi sa spavanjem su važni i mogu izazvati stalne<<strong>br</strong> />
traume, jer se traumatska iskustva stalno ponavljaju u<<strong>br</strong> />
snovima”, dodali su.<<strong>br</strong> />
Neke od tih trauma koje su žrtve preživjele tijekom<<strong>br</strong> />
Holokausta, pogađaju ljude na različite načine, pogotovo<<strong>br</strong> />
što žrtve dosežu sve stariju dob. Ponekad se ti strahovi<<strong>br</strong> />
pojačavaju u starijoj životnoj dobi, a “reaktiviraju se<<strong>br</strong> />
određenim događajima - poput obilježavanja Jom<<strong>br</strong> />
Hašoa, posjeta koncentracijskim logorima u Europi ili<<strong>br</strong> />
slično”.<<strong>br</strong> />
(prema izraelskim medijima)<<strong>br</strong> />
hakolהקול<<strong>br</strong> />
53
Change language