br. 112 studeni / prosinac 2009. hešvan / kislev / tevet 5770.
br. 112 studeni / prosinac 2009. hešvan / kislev / tevet 5770.
br. 112 studeni / prosinac 2009. hešvan / kislev / tevet 5770.
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
odila Sergia. I Mira je tad rodila prvu kćer Lilianu,<<strong>br</strong> />
a Alessandru (1939.) nešto poslije. Ernesto se 1936.<<strong>br</strong> />
vjenčao s Carolinom Braun pa je i ona, čudnog<<strong>br</strong> />
li raspleta, tek tada po njemu stekla talijansko<<strong>br</strong> />
državljanstvo. I rodila mu sina Silvia 1938. godine.<<strong>br</strong> />
Tada u njihov život na velika vrata nahrupi povijest.<<strong>br</strong> />
U Italiji su od ljeta zaredali «Il Manifesto della razza» pa<<strong>br</strong> />
«Dichiarazione sulla razza» (Manifesto), a u studenom i<<strong>br</strong> />
RDL 1728 u o<strong>br</strong>anu talijanske rase. No, za ljude poput<<strong>br</strong> />
obitelji Perlow sve je bilo gotovo još u rujnu s RDL 1381,<<strong>br</strong> />
koji propisuje postupak prema Židovima strancima.<<strong>br</strong> />
Članak. 3. je bio i previše jasan: “Primanja u talijansko<<strong>br</strong> />
državljanstvo stranih Židova učinjena nakon 1. prosinca<<strong>br</strong> />
1919. smatraju se poništenima u svakom pogledu.” Sve<<strong>br</strong> />
se vraća na staro, kao da ništa nije ni bilo.<<strong>br</strong> />
I doista, uz toliku jasnoću preostalo je samo načiniti<<strong>br</strong> />
pečate: «Razza e<strong>br</strong>aica» i «Citt. it. revocata» te upisati<<strong>br</strong> />
datum i <strong>br</strong>oj dekreta kojim je tako odlučeno. Poslovična<<strong>br</strong> />
sporost administracije ovdje je zatajila. Za cijelu obitelj<<strong>br</strong> />
dostajao je jedan dekret (<strong>br</strong>. 4517) i 24. siječnja 1939. sve<<strong>br</strong> />
je bilo gotovo. Izgubili su državljanstvo. Rasa je spašena.<<strong>br</strong> />
Ni Gisella nije bila dovoljno daleko. Nije uključena u<<strong>br</strong> />
spomenuti dekret, ali je pečat «Razza e<strong>br</strong>aica» svejedno<<strong>br</strong> />
otisnut i na njezinoj Schedi.<<strong>br</strong> />
Za Miru se sredinom 1939. zanimalo i Ministarstvo.<<strong>br</strong> />
Pitali su se, nije li možda već napustila državu.<<strong>br</strong> />
Uhićenje i odlazak u logor<<strong>br</strong> />
U to doba u Austriji su <strong>br</strong>aća Kutschera izdala već<<strong>br</strong> />
nekoliko članaka posvećenih liječenju tuberkuloze<<strong>br</strong> />
autoimunim načinom. Po njima, izazovemo li umjetno<<strong>br</strong> />
kožni oblik tuberkuloze, tijelo će autoimunom<<strong>br</strong> />
reakcijom razviti antitijela, koja će izliječiti i plućni oblik<<strong>br</strong> />
tuberkuloze. Dapače, u to doba njihov je rad i prijedlog<<strong>br</strong> />
doživio negativne reakcije i proglašen neznanstvenim i<<strong>br</strong> />
duboko pogrešnim.<<strong>br</strong> />
U Italiji je rat doživio preokret 8. rujna 1943. godine,<<strong>br</strong> />
a od obitelji je prvo stradao Gisellin muž, Edoardo<<strong>br</strong> />
De Simone. Bio je mornar na bolničkom <strong>br</strong>odu<<strong>br</strong> />
«Gradisca» pa su ga Nijemci s drugima zarobili i odveli<<strong>br</strong> />
u zarobljenički logor u Njemačkoj. Sličnu sudbinu imao<<strong>br</strong> />
je i Giovamii Bucci.<<strong>br</strong> />
Budući da su se još i Amerikanci iskrcali na Siciliji,<<strong>br</strong> />
Gisella je.odlučila biti bliže svojoj obitelji - otišla je sa<<strong>br</strong> />
Sergijom u Rijeku k svojoj majci. Nekako u isto doba,<<strong>br</strong> />
iz ukinutog logora Belzec u Trst stižu Odilo Globocnik<<strong>br</strong> />
i Wirth, profesionalci istrebljenja i prvaci efikasnosti, ne<<strong>br</strong> />
bi li uredili slanje talijanskih Židova u njemačke logore.<<strong>br</strong> />
U administrativnom životu Nijemci su na području<<strong>br</strong> />
koje je zahvatilo i Rijeku osnovali tzv. Operazions<<strong>br</strong> />
Zone Kiistenland te od talijanskih vlasti preuzeli i već<<strong>br</strong> />
spominjane Schede. Iz tih Scheda bilo je jednostavno<<strong>br</strong> />
sastaviti popise osoba za uhićenja i slanje u logore.<<strong>br</strong> />
I tako su se početkom travnja 1944. godine na<<strong>br</strong> />
ulici u Rijeci za Gisellu, malog Sergia i nonu Rosu<<strong>br</strong> />
svakodnevica i administrativni život sreli u vrlo ozbiljnoj<<strong>br</strong> />
formi, u liku njemačkih policajaca. Čekala ih je godina<<strong>br</strong> />
pakla.<<strong>br</strong> />
Mira i njezina šogorica Antonia Bon rod. Bucci nisu<<strong>br</strong> />
se usudile protestirati kod Nijemaca, ali su otišle na<<strong>br</strong> />
talijansku policiju i sve ispričale, zatraživši posredovanje<<strong>br</strong> />
i oslobađanje. Rezultat Izvješće napisano potkraj svibnja<<strong>br</strong> />
u riječkoj Prefekturi, čak nešto nehinjenog žaljenja i<<strong>br</strong> />
nemoć – potpuna nemoć da se bilo što poduzme. Svijest<<strong>br</strong> />
o toj nemoći probija iz svakog retka izvješća.<<strong>br</strong> />
Uostalom, bilo je previše kasno. Gisella, Sergio i<<strong>br</strong> />
Rosa već su u zloglasnoj Risieri San Saba, a kad su se<<strong>br</strong> />
izvukli iz te more, završili su u drugoj: 29. travnja u<<strong>br</strong> />
Auschwitzu. Nijemci nisu otezali ni s ostatkom obitelji.<<strong>br</strong> />
Pripadnici SS-a upali su u stan u Rijeci u Via Milano<<strong>br</strong> />
17 i sve ih odveli. Tako su i Mira s djevojčicama i Sonja<<strong>br</strong> />
i Giuseppe završili u Risieri pa zajedno s Gisellom i<<strong>br</strong> />
Rosom u Auschwitzu. Od muškaraca iz tog transporta<<strong>br</strong> />
dolazak u logor preživjelo je njih 29, od žena njih<<strong>br</strong> />
53. Ostali su odmah naon dolaska ubijeni u plinskoj<<strong>br</strong> />
komori.<<strong>br</strong> />
Sergio je prvo ostao s mamom, ali je od nje<<strong>br</strong> />
odvojen 14. svibnja i odveden u Blok 11. Tamo je<<strong>br</strong> />
administrativno zadržao ime na komadu papira, a u<<strong>br</strong> />
svakodnevici ga izgubio i dobio novi identitet. Sad je<<strong>br</strong> />
postao <strong>br</strong>oj 179614.<<strong>br</strong> />
58