br. 112 studeni / prosinac 2009. hešvan / kislev / tevet 5770.
br. 112 studeni / prosinac 2009. hešvan / kislev / tevet 5770.
br. 112 studeni / prosinac 2009. hešvan / kislev / tevet 5770.
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
IN MEMORIAM<<strong>br</strong> />
VJEKOSLAV ŽUGAJ<<strong>br</strong> />
Posljednji pozdrav dragom prijatelju<<strong>br</strong> />
Dana 13. prosinca 2009 godine posljednji puta oči je<<strong>br</strong> />
zatvorio i otputovao u vječnost Vjekoslav Žugaj nakon<<strong>br</strong> />
teške i neizlječive bolesti koja mu je slomila tjelo.<<strong>br</strong> />
Nadu i ideale ni zloćudna bolest nije skršila do zadnjeg<<strong>br</strong> />
daha.<<strong>br</strong> />
Vjekoslav Žugaj rođen je 1954. godine u Novoj Gradiški,<<strong>br</strong> />
gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju.<<strong>br</strong> />
Nakon što je na zagrebačkoj Pedagoškoj akademiji<<strong>br</strong> />
diplomirao povijest i zemljopis, vratio se u Novu<<strong>br</strong> />
Gradišku, na posao voditelja povijesne zbirke u<<strong>br</strong> />
zavičajnom muzeju. Objavio je više stručnih radova o<<strong>br</strong> />
povijesti svog kraja.<<strong>br</strong> />
Na prvim višestranačkim izborima iza<strong>br</strong>an je za<<strong>br</strong> />
zastupnika u saborskom Vijeću udruženog rada, na<<strong>br</strong> />
zajedničkoj listi HSLS/HDZ/HKDS/HDS.<<strong>br</strong> />
Osnovao je i uređivao “Novogradiški glasnik”, dok<<strong>br</strong> />
redakciju nije uništilo bombardiranje zrakoplova JNA,<<strong>br</strong> />
a po završetku ratnih djelovanja na novogradiškom<<strong>br</strong> />
području nastavio je rad u Centru za prikupljanje<<strong>br</strong> />
podataka o žrtvama iz Domovinskog rata.<<strong>br</strong> />
Iako je umro mlad u naponu stvaralačke snage,ostavio<<strong>br</strong> />
je iza sebe svjedočanstvo svog postojanja u svojim<<strong>br</strong> />
djelima i zapisima.<<strong>br</strong> />
Kao povjesničar bio je istinski štovatelj povjesne<<strong>br</strong> />
istine, a kao političar i zastupnik HSLS- a u prvom<<strong>br</strong> />
sazivu Sabora Republike Hrvatske godine 1990. zalagao<<strong>br</strong> />
se za izbjegavanje ratnog sukoba a kada je došlo do<<strong>br</strong> />
njega stavio se svesrdno u službu Domovine prije svega<<strong>br</strong> />
svjedočeći svojim tekstovima i snimkama kao ratni<<strong>br</strong> />
reporter o užasima stradanja civila kao i razaranju<<strong>br</strong> />
imovine te kulturnih i sakralnih vrednota .Na taj način<<strong>br</strong> />
je svojim reporterskim uradcima umnogome pridonio<<strong>br</strong> />
širenju istine o Domovinskom ratu u svijetu.<<strong>br</strong> />
Nakon rata posvetio se strastveno znanstvenom<<strong>br</strong> />
otkrivanju istine o nestanku Židova na području<<strong>br</strong> />
zapadne Slavonije za vrijeme NDH te njihovim<<strong>br</strong> />
postignućima i doprinosu razvoju gospodarstva i kulture<<strong>br</strong> />
ovog kraja od naseljavanja do genocida.<<strong>br</strong> />
Po njegovu scenariju snimljen je dokumentarni film<<strong>br</strong> />
“Potomci Mojsija Rosenberga” u režiji Branka Ištvančića<<strong>br</strong> />
koji je premijerno prikazan u Židovskoj općini u<<strong>br</strong> />
Zagrebu. Zalagao se za uređenje židovskog groblja u<<strong>br</strong> />
Cerniku i napisao niz članaka na tu temu, uključujući i<<strong>br</strong> />
onaj o franjevačkom svećeniku iz Cernika Kukini koji<<strong>br</strong> />
je unatoč životne pogibelji spašavao Židove za vrijeme<<strong>br</strong> />
NDH da bi tragično i sam stradao od komunističkih<<strong>br</strong> />
vlasti nakon rata.<<strong>br</strong> />
Cjelovito je i znanstveno utemeljeno u knjizi “Židovi<<strong>br</strong> />
novogradiškog kraja” objavljenoj 2001. godine pratio<<strong>br</strong> />
život i stradanja tamošnjih Židova te ističe njihov<<strong>br</strong> />
nemjerljiv doprinos kulturnom i gospodarskom životu.<<strong>br</strong> />
Iako je pisao o stradanjima nevinih za komunizma,<<strong>br</strong> />
s posebnim senzibilitetom i povjesnom odgovornosti<<strong>br</strong> />
ukazuje na neshvatljivo i racionalno neobjašnjivo<<strong>br</strong> />
uništavanje jednog naroda koji je bio nosilac razvoja<<strong>br</strong> />
što je u kulturnom i vrednosnom smislu učinilo<<strong>br</strong> />
nenadoknadivu štetu svim krajevima iz kojih su Židovi<<strong>br</strong> />
prognani i ubijeni.<<strong>br</strong> />
Kao Hrvat, povjesničar i katolik osjećao je dužnost<<strong>br</strong> />
i moralnu obvezu spriječiti zaborav o stradanju ovih<<strong>br</strong> />
vrijednih i ponosnih ljudi i svojim djelima podići im<<strong>br</strong> />
spomenik sjećanja.<<strong>br</strong> />
Dragi prijatelju, kažu da živimo dok nas se sjećaju.<<strong>br</strong> />
Tebe ćemo se svi sjećati i voljeti Te dok smo živi.<<strong>br</strong> />
Kada ne bude više nas tvoja djela će održati sjećanje<<strong>br</strong> />
na Tebe i sve one prognane i ubijene samo za to što su<<strong>br</strong> />
bili drugačiji i bolji od onih koji su to činili i o kojima si<<strong>br</strong> />
upravo Ti ostavio vječni zapis.<<strong>br</strong> />
Hvala Ti što si mi bio prijatelj.<<strong>br</strong> />
Uživaj u miru vječnom.<<strong>br</strong> />
Borislav Isaković<<strong>br</strong> />
62