02.01.2015 Views

br. 112 studeni / prosinac 2009. hešvan / kislev / tevet 5770.

br. 112 studeni / prosinac 2009. hešvan / kislev / tevet 5770.

br. 112 studeni / prosinac 2009. hešvan / kislev / tevet 5770.

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

vlažnoj djevojačkoj sobici, bez grijanja, s prozorom koji<<strong>br</strong> />

je gledao na zid susjedne zgrade u Sermageovoj ulici.<<strong>br</strong> />

Hranila sam se u studentskoj menzi i taj mali nezdravi<<strong>br</strong> />

stan, loša prehrana, težak studij nije do<strong>br</strong>o činilo na<<strong>br</strong> />

moje krhko zdravlje i nanovo sam se teško razboljela.<<strong>br</strong> />

U ljetu nakon testirana prva dva semestra imala sam<<strong>br</strong> />

položene sve ispite prve godine studija. Takav tempo<<strong>br</strong> />

života uz slabu i nedovoljnu prehranu reaktiviralo<<strong>br</strong> />

je moju staru bolest. Liječila sam se u bolnicama na<<strong>br</strong> />

Zelengaju i Jordanovcu.<<strong>br</strong> />

Kao članici Židovske općine Zagreb u to vrijeme u<<strong>br</strong> />

moj život ulazi draga, topla i plemenita osoba, gospođa<<strong>br</strong> />

Blanka Donner. Obavljala je dužnost socijalnog radnika<<strong>br</strong> />

Općine. Srednjeg rasta, blaga pogleda i sijede kose s<<strong>br</strong> />

puno ljubavi prema svim članovima Općine, a posebno<<strong>br</strong> />

prema nama koji smo preživjeli Holokaust. Držala nas<<strong>br</strong> />

je kao kap rose na dlanu. Brinula se o nama kao da smo<<strong>br</strong> />

njezina vlastita djeca, svi smo je obožavali. Saznavši za<<strong>br</strong> />

moj životni put, posebno za moju bolest, bezgranično<<strong>br</strong> />

se <strong>br</strong>inula za mene. Slala je naše studente, volontere, da<<strong>br</strong> />

me obilaze, posebno za mojih boravaka u zagrebačkim<<strong>br</strong> />

bolnicama. Uvijek su mi donosili hrane, voća i slastice.<<strong>br</strong> />

Sjećam se da je za jedan moj rođendan organizirala<<strong>br</strong> />

da nekolicina studenata donese tortu i prekrasnu<<strong>br</strong> />

svijetloplavu svilenu spavačicu. Među kolegama koji<<strong>br</strong> />

su me u bolnicama posjećivali bili su i pokojni Lazo<<strong>br</strong> />

Weinberger i Mišo Montiljo. Oni su me hra<strong>br</strong>ili i<<strong>br</strong> />

bodrili da nastojim pobijediti bolest. Za vrijeme studija<<strong>br</strong> />

imala sam tri recidiva bolesti, ali tada je već bilo vrijeme<<strong>br</strong> />

streptomicina i PAS tableta. Terapija je uglavnom bila<<strong>br</strong> />

uspješna i već tada tuberkuloza nije bila neizlječiva<<strong>br</strong> />

bolest. PAS tablete trebalo je dnevno uzimati po 32<<strong>br</strong> />

tablete dnevno i to mjesecima. Iako je tuberkuloza u<<strong>br</strong> />

mnogome promijenila moj život, ja sam nju naposljetku<<strong>br</strong> />

ipak preboljela.<<strong>br</strong> />

Nakon jednog od bolničkih liječenja, gospođa Donner,<<strong>br</strong> />

koju smo od milja zvali teta Donner, organizirala mi je<<strong>br</strong> />

trotjedni oporavak u Sloveniji uz do<strong>br</strong>u hranu i zdravi<<strong>br</strong> />

planinski zrak – za mene potpuno besplatan. Kako je<<strong>br</strong> />

u Općini bila jasna moja, ne samo zdravstvena, nego i<<strong>br</strong> />

materijalna situacija, teta Donner je osigurala i novčanu<<strong>br</strong> />

pomoć da bih si mogla priuštiti malo bolju prehranu,<<strong>br</strong> />

kupiti malo voća i time poboljšati i u<strong>br</strong>zati moje<<strong>br</strong> />

ozdravljenje. Stalno se <strong>br</strong>inula o svojim „štićenicima“<<strong>br</strong> />

o“svojoj djeci“, siromašnim članovima Općine a posebno<<strong>br</strong> />

studentima. Imala je bezgraničan osjećaj za stare i<<strong>br</strong> />

bolesne. Jako smo se uzajamno voljele. Sada ja u svojoj<<strong>br</strong> />

osamdesetoj godini mogu u potpunosti sagledati svu<<strong>br</strong> />

humanost i do<strong>br</strong>otu kojom je gospođa Donner zračila<<strong>br</strong> />

oko sebe. U mom životu ostavila je dubok trag svojim<<strong>br</strong> />

humanim i gotovo majčinskim odnosom, vratila me<<strong>br</strong> />

je u život. Ispunjavala me je nadom u bolju, zdraviju<<strong>br</strong> />

i sretniju budućnost. Tu budućnost sam i dočekala.<<strong>br</strong> />

Završila sam studij medicine, specijalizirala pedijatriju,<<strong>br</strong> />

osnovala obitelj i radila u svojoj struci punih trideset i<<strong>br</strong> />

osam godina. Time mi se je u potpunosti ispunio moj<<strong>br</strong> />

životni san.<<strong>br</strong> />

Teta Blanka Donner svoje posljednje dane provela je u<<strong>br</strong> />

Domu Lavoslav Schwartz gdje je u svojoj 89-toj godine<<strong>br</strong> />

1978. godine preminula. U Domu je bila okružena<<strong>br</strong> />

pažnjom osoblja, a posebno ravnateljice gospođe Adele<<strong>br</strong> />

Weisz, koji su joj olakšali njezine posljednje dane i<<strong>br</strong> />

nastojali joj vratiti bar dio one ljubavi koju je teta<<strong>br</strong> />

Donner mnogima od nas pružala godinama.<<strong>br</strong> />

Dok živimo svi mi, „njezina djeca“, kojima je pružila<<strong>br</strong> />

toliko mnogo u životu, bit ćemo joj neizmjerno zahvalni<<strong>br</strong> />

i nikada je nećemo zaboraviti. Živjet će uvijek u našim<<strong>br</strong> />

srcima i uspomenama, hvala joj na svemu što nam je u<<strong>br</strong> />

najtežim trenutcima pružala. Ostat će nezaboravna.<<strong>br</strong> />

Prim. dr. Magda Oblat-Roguljić<<strong>br</strong> />

Vodič za starije građane Grada Zagreba<<strong>br</strong> />

Drago mi je da Vas mogu obavijestiti da smo<<strong>br</strong> />

posredstvom Gradskog ureda za zdravstvo,<<strong>br</strong> />

rad, socijalnu zaštitu i <strong>br</strong>anitelje osigurali 100<<strong>br</strong> />

primjeraka novog izdanja Vodiča za starije građane<<strong>br</strong> />

Grada Zagreba.<<strong>br</strong> />

Riječ je o publikaciji koja sadrži korisne<<strong>br</strong> />

informacije iz područja socijalne zaštite,<<strong>br</strong> />

zdravstvene zaštite, mirovinskog osiguranja, savjete<<strong>br</strong> />

i preporuke stručnjaka iz područja zdravstva te<<strong>br</strong> />

<strong>br</strong>ojne kontakte važne za osobe starije dobi.<<strong>br</strong> />

U Vodiču možete saznati kako ostvariti pojedino<<strong>br</strong> />

pravo iz sustava socijalne skrbi te zdravstvene<<strong>br</strong> />

zaštite, komu se o<strong>br</strong>atiti za rješavanje određenih<<strong>br</strong> />

problema ili pak gdje kvalitetno provesti svoje<<strong>br</strong> />

vrijeme i naučiti nešto novo!<<strong>br</strong> />

Svoj primjerak možete besplatno preuzeti u<<strong>br</strong> />

uredu socijalne radnice u ŽOZ-u.<<strong>br</strong> />

Ana Hermanović<<strong>br</strong> />

56

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!