br. 112 studeni / prosinac 2009. hešvan / kislev / tevet 5770.

ispravke, ali je i dalje bila pod očiglednim utjecajem<br />
partije.<br />
Nije bila spomenuta ni proizvoljna rekonstrukcija<br />
originalnog koncentracijskog logora ni ambivalentno<br />
razdoblje sovjetskog internacijskog logora, u kojem su<br />
iznimno loši uvjeti života bili uzrok velike smrtnosti.<br />
Što se tiče internacijskog logora između 1945. i 1950.<br />
godine i njegove uloge u Istočnoj Njemačkoj autori<br />
brošure «Buchenwald – obilazak memorijalnog<br />
lokaliteta» bilježe: «Povijest specijalnog logora br.<br />
2 i postojanje masovnih grobnica bilo je tabu u<br />
Demokratskoj Republici Njemačkoj. Premda su neki<br />
ljudi znali za postojanje grobnica sjeverno od logora, nije<br />
postojao nikakav formalni oblik komemoracije ni bilo<br />
kakav spomenik.»<br />
Paradigmatske promjene<br />
Kako je pokazano, odnos Njemačke prema Trećem<br />
Reichu i prezentaciji memorijala Holokaustu promijenio<br />
se početkom osamdesetih godina. Izgubivši tabue, blisku<br />
prošlost je bilo moguće sagledati u obje države. Rezultat<br />
je više od 35 memorijala i oko 250 lokalnih i regionalnih<br />
inicijativa.<br />
Danas je povijesni, politički i obrazovni pristup u<br />
njemačkim memorijalima posebno uvjetovan trima<br />
stajalištima:<br />
1. Memorijali su mjesta za učenje. Za mlade generacije<br />
čin sjećanja ne može biti prisjećanje na događaje koje<br />
nisu doživjeli kao što je to za preživjele. «Sjećanje»<br />
danas znači «podsjetiti se» tonskim zapisima,<br />
izlaganjima ili pisanim dokumentima preživjelih<br />
ili treće strane. Tradicionalne funkcije memorijala<br />
moraju biti zbog toga proširene.<br />
2. Odnos prema krivcima i značenje prošlosti za nas<br />
sadašnji život. Nije samo «Haus der Wannsee-<br />
Konferenz» ekskluzivno usredotočena na djelovanje<br />
zločinaca nego sadrži i aspekt njihove socijalizacije.<br />
Slijedeći poruku Prima Levija: «Dogodilo se, i može<br />
se ponovno dogoditi», većina suvremenih memorijala<br />
Holokaustu naglašava bavljenje zločincima. Ni osjećaj<br />
zaprepaštenosti često generiran u prošlim vremenima,<br />
ni racionalan pokušaj da se objasni prošlost, nisu<br />
dovoljni da bi se spriječili slični događaji.<br />
«uništavanja i rekonstrukcije», koje je autentično<br />
mjesto proživjelo u proteklih pet desetljeća. To nije<br />
samo slučaj s memorijalima u Istočnoj Njemačkoj, niti<br />
je to pitanje prošlih vremena. Otkrivanje različitih<br />
načina korištenja bivših logora tijekom nekoliko<br />
proteklih godina doveo je do novog koncepta<br />
memorijala. Danas se uviđa da je njihova obaveza<br />
istaknuti kako su čak «autentična» mjesta kulturni<br />
proizvodi društva. Kako istočnonjemački memorijali<br />
moraju odgovoriti na izazove dvaju diktatorskih<br />
režima, upravo oni često prolaze kroz duge i teške<br />
procese revizije. To je ujedno i njihova prednost,<br />
iako su izrazito osjetljivi na mnoštvo gledišta na<br />
»neke» dijelove prošlosti. Zbog toga je dokumentacija<br />
o događanjima nakon 1945. postala sastavni dio<br />
memorijala.<br />
Iznesena tri stajališta o sadašnjem radu u<br />
memorijalima Holokaustu naglašavaju kako ne postoje<br />
jednostavni odgovori na prošlost i njezinu važnost<br />
za sadašnjost. Geneza memorijala i njihove promjene<br />
tijekom vremena potvrđuju da ta mjesta ne mogu biti<br />
prezentirana kao «vječna istina». Čežnja za orijentacijom<br />
u složenim društvima jaka je i razumljiva, ali razvoj<br />
primjerene stručnosti koja se odupire primamljivosti<br />
jednostavnih rješenja može se postići samo kritičkim<br />
pristupom. Zbog toga su memorijali svjesni činjenice da<br />
ne mogu ispuniti velika očekivanja političara koji žele<br />
posjet memorijalima Holokuastu vidjeti kao djelotvoran<br />
i univerzalan lijek protiv desnog radikalizma.<br />
Promatrajući stalne oscilacije između obrambenih<br />
mehanizama i procedure s osjećajem krivnje, treba<br />
pretpostaviti kako će se debate o različitim pristupima<br />
u Njemačkoj i dalje nastaviti još dugo vremena te ostati<br />
kontradiktorne – kao i sama povijest.<br />
Snješka Knežević<br />
Stephanie Schell-Faucon godinama je poučavala<br />
obrazovanje odraslih na sveučilištu u Koelnu, a svoju<br />
doktorat napravila je na temu pomirenja u podijeljenim<br />
društvima. Uz svoj profesionalni rad, dr. Schell-Faucon<br />
bila je uključena u interkulturalni rad i suočavanje s<br />
prošlošću.<br />
3. Memorijali Holokaustu mjesta su dvostrukog<br />
povijesnog značaja. Buchenwald ilustrira primjer<br />
38