da neprijatelj onesposobljen za borbune smije biti meta napada. To je dopunskiprotokol 1. Ja sam samo nekeod odredaba izdvojila pretpostavljajućida onaj osnovni pravni okvir i šta jedefinicija brodolomnika, ratnog zarobljenikai tako dalje, znamo svi, prostoda ne govorimo o tim stvarima koje supretpostavka onoga čime se ovdje svibavimo.Vrlo važno je da zabranom diskriminacijekao preduslov za uživanje svihljudskih prava, i u miru, pa i u okolnostimaoružanog sukoba, potenciramou smislu da je jedino dozvoljeno razlikovanjeono koje zavisi od potrebe,koje je zasnovano na potrebi. Dakle,nikakvo razlikovanje koje se bazirana nekom ličnom svojstvu, već samou odnosu na potrebe i tada se ne radio diskriminaciji, nego o zakonitom razlikovanju.110Član 7. prve tri Ženevske konvencijeje i član 8. četvrte Ženevske konvencije.Govori o nemogućnosti odricanjaod prava. Žrtva oružanog sukoba, bilomeđunarodnog, bilo nemeđunarodnog,nema taj kapacitet da se odreknesvojih prava, da se saglasi sa ugrožavanjemsvojih prava, da se saglasisa sakaćenjem, recimo, u zatvorimaili mjestima zatočenja, i da to budeopravdanje za onoga koji je izvršio zločin.Dakle, izvršioca zločina, u smisluoduzimanja određenog prava žrtvi, neoslobađa odgovornosti činjenica da sežrtva saglasila sa tim da joj se pravougrozi. U dopunskom protokolu 1 razjašnjenoje takođe da ranjeni i bolesninisu samo oni koji su u konteksturanjenika i bolesnika koji su pripadnicioružanih snaga, nego da su to icivili koji su ranjeni i bolesni, dakle,status žrtve, zaštite žrtve dobiju i onikoji su civili, a koji su ranjeni i bolesni,naročita zaštita se pruža ženama naporođaju, na nejakima, trudnicama,novorođenčadima, to su one izdvojenekategorije civila, naročito osjetljive,vulnerabilne grupe, sanitetsko ivjersko osoblje naravno, i svi oni kojiolakšavaju žrtvama i svi oni koji u suštinismanjuju onaj višak patnje, daklesmanjuju patnje i nedozvoljavajuda se nepotrebne patnje dešavaju, jersuština međunarodnog humanitarnogprava je restriktivna, pored zaštitneuloge, da se zaštite žrtve, restriktivnaje da se smanje nepotrebne patnje ibolovi.Ono što je takođe vrlo, vrlo važno pomom mišljenju je da se zabranjujukolektivne kazne, da su žrtve svi onikoji su kolektivno kažnjeni. Naravnoi profesor Kasezir kaže kolektivne kazne,one su relikt prošlosti, radi se oanahronim kategorijama, onome štocivilizovano stanovništvo ne može dakarakteriše, ali u suštini se dešava, ito je nešto što predstavlja također kršenjeprava.Dokaz da se mnoga pravila običajnogi međunarodnog prava primjenjuju i umeđunarodnim i u nemeđunarodnimoružanim sukobima pokazuju u komobimu praske je država prevazišla po-PRAVNI STATUS ŽRTVE U ORUŽANIM SUKOBIMA –LJUDSKI GUBICI U RATOVIMA U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI
stojeće ugovorno pravo i proširila pravilaprimjenjiva na nemeđunarodneoružane sukobe i jednostavno glavnapravila koja se tiču zaštite žrtve ustvarisu, iako su kodifikovana, ipak do tihglavnih pravila u rješavanju svake konkretnesituacije dolazi kroz primjenuobičajnog prava koje je naročito u nemeđunarodnimsukobima, naročitokorisno u tim situacijama građanskihratova. Jer načelo razlikovanja ciljeva,posebno zaštićene osobe i objekti,potom postupak prema civilima i osobamaizvan borbenog stroja, hors decombat, prije svega su riješeni krozopšteprihvaćenu praksu kao obaveznu.Ja ne bih dalje dužila. Htjela sam samoprosto da dam nekoliko ideja o kojimabismo kasnije mogli razgovarati. Inicijalnosam imala ideju da govorim io odgovornosti za kršenja u kontekstustatusa žrtava, ali mislim da bi to bilopreviše za početak. Hvala.Snježana Vasiljević:Evo ja se zahvaljujem profesorici,odnosno docentici Jelić. Sada ću datiriječ profesorici Kseniji Turković,profesorici kaznenog prava s Pravnogfakulteta u Zagrebu i prorektorici zameđunarodnu suradnju Sveučilišta uZagrebu. Profesorica Turković dugise niz godina bavi kaznenim pravom,međunarodnim kaznenim pravom,međunarodnim humanitarnim pravom,viktimologijom, ona je što seRepublike Hrvatske tiče jedna od toposobaza ovu temu.ZAGREB, 25.11.2010.Ksenija Turković:Evo ja se ispričavam. Zapravo samshvatila da trebam o nečem drugomdanas pričati, moram reći. Ali sad kadsam slušala kolegicu, vidim da je temazapravo bila nešto drugo. Jer kad meninetko kaže pravni status žrtava, ondaja ne razmišljam o kaznenim djelima,jer onda su to za mene kaznena djela,nego razmišljam o tome kako trebamožrtvu zaštititi, što sa žrtvom trebamonapraviti itd. Pa kad sam pročitalapravni status žrtava, ja sam mislila datrebam o tome pričati, a ne o tomekako su kaznena djela zapravo definiranai tko je objekt kaznenog djela.To je zapravo ovo o čemu ste vi pričali.Budući da se nisam posebno za to pripremala,ali je sadržaj onoga čime sebavim, ja ću samo kratko da dobijemokoliko mogu, on the top of my head,o tome, onda ću vam ipak nešto reći io zaštiti žrtava, što mislim da je jako,jako važno.Kada gledamo naša nacionalna zakonodavstva,a to vrijedi zapravo za svazakonodavstva iz ovog našeg prostora,i da sada bilo tko od nas počne pričati,mi bismo se zapravo ponavljali.I kad kolegica počne pričati što je nameđunarodnoj razini, ako ona detaljnoispriča tu priču, onda mi više nanacionalnoj razini nemamo što reći.Zašto? Zato što sve te odredbe kojese odnose na ta kaznena djela su, kakomi pravnici to kažemo, blankentneprirode. Što znači da mi uvijek kažemo“tko...”, zakonski tekst ne znamnapamet, ali recimo – Tko protivnopropisima međunarodnog prava... – i111
- Page 3 and 4:
Ova publikacija sadrži transkripte
- Page 5 and 6:
IMPRESSUMNakladnik:Documenta - Cent
- Page 7 and 8:
ate o javnim politikama koje potič
- Page 9:
cija i institucija koje radi na sli
- Page 13 and 14:
Vesna Teršelič:Svima želim dobar
- Page 15 and 16:
sku obvezu baviti se žrtvama i str
- Page 17 and 18:
avimo. Dakle, ja sam dr.sc. Josip J
- Page 19:
višestruko veći. Naime, sva moja
- Page 22 and 23:
agresije - zapravo pridonose potpun
- Page 24 and 25:
nima bez obzira tko ih je počinio
- Page 26 and 27:
napraviti. Nužna je u tome suradnj
- Page 28 and 29:
šće nesređeni, nepotpuni (pola j
- Page 31 and 32:
iz udruga možemo pomoći s nekiman
- Page 33 and 34:
le poneke bivše žrtve. Vi se zasi
- Page 35 and 36:
već gospođi Vesni neki dan spomen
- Page 37 and 38:
Nije više ono vrijeme kada se čin
- Page 39 and 40:
će i bude, predati odgovarajućoj
- Page 41 and 42:
Ivan Pandža:Hoćemo li svi to dobi
- Page 43 and 44:
popis poginulih u Domovinskom ratui
- Page 45 and 46:
stani svi ljudi koji su se borili n
- Page 47 and 48:
Zoran Pusić:Ipak, mnoga će pitanj
- Page 49 and 50:
neprotuslovnih zbivanja. To se laga
- Page 51 and 52:
(porukom, pismom...) o svakome pogi
- Page 53 and 54:
nije mjesto za to, ali ja ću je ip
- Page 55 and 56:
u istim listovima, i to u razmaku o
- Page 57 and 58:
vojsci na veoma odgovornim dužnost
- Page 59 and 60:
ez interpretacije. To, naravno, nez
- Page 61 and 62: jamnih recepcija u sklopu integraci
- Page 63 and 64: Josip Jurčević:Napomenuo bih još
- Page 65: ZAKLJUČCI SOKRUGLOG STOLAZaključe
- Page 69 and 70: STRUČNO SAVJETOVANJE O PRAVNOMSTAT
- Page 71 and 72: • Predrag MiletićFond za humanit
- Page 73 and 74: Vesna Teršelič:Hvala, Igore. Dobr
- Page 75 and 76: mjesta u Republici Hrvatskoj, a tom
- Page 77 and 78: nom poslu radi možda najbolje govo
- Page 79 and 80: završavamo. Neizmjerno je važan t
- Page 81 and 82: prostore, ili obitelji stradalih vi
- Page 83 and 84: ovakav naziv popisa ljudskih gubita
- Page 85 and 86: na kojoj je učestvovalo preko tri
- Page 87 and 88: e i organizacije Liječnici za ljud
- Page 89 and 90: Kada smo usporedili sve te popise,r
- Page 91 and 92: naravno da će svi sudovi prepoznat
- Page 93 and 94: Srbije protiv Hrvatske, odlučeno j
- Page 95 and 96: lost nije dostupno, obrazovanje, za
- Page 97 and 98: statak podataka o stradanjima borac
- Page 99 and 100: svoje zanimanje, svoju plaću, sad
- Page 101 and 102: ističu da su ih susjedi druge naci
- Page 103 and 104: starijih. Ovo je 2004. godina, samo
- Page 105 and 106: Čekam onoga što mi je zapalio ku
- Page 107 and 108: na Vasiljević. Ja sam s Pravnog fa
- Page 109 and 110: ne bih sad sve nabrajala, vjerujem
- Page 111: knjiga Kako pravo služi u ratu u d
- Page 115 and 116: djela na potpuno jednak način kao
- Page 117 and 118: govarati sa ljudima i prikupljati n
- Page 119 and 120: Pravo na naknadu štete, tu mislim
- Page 121 and 122: značajnih, relevantnih ugovora i k
- Page 123 and 124: koji način se prikriva njegov iden
- Page 125 and 126: ti i sprovoditi odluke Međunarodno
- Page 127 and 128: što je to zaštićeno pravo? To je
- Page 129 and 130: lji u zapadnoj krajini BiH su bili
- Page 131 and 132: a tijekom 2000. To je pravilnik 206
- Page 133 and 134: fikacijom dela protiv čovečnosti.
- Page 135 and 136: ZAGREB, 25.11.2010.mala apelacija.
- Page 137 and 138: potrebe da argumentum e contrarioiz
- Page 139 and 140: ćenja organizma, može se podnijet
- Page 141 and 142: ima reperkusije na to koja prava to
- Page 143 and 144: To su potkrepljivali time što čla
- Page 145 and 146: Ja ću predstaviti još jednu dilem
- Page 147 and 148: tički su bili kao civilne osobe i
- Page 149 and 150: ‘95. je započeo početkom 2009.
- Page 151 and 152: li je netko ubijen nogama, rukama i
- Page 153 and 154: acija bila u smislu određivanja tk
- Page 155 and 156: da li možemo smatrati da je, odnos
- Page 157 and 158: oštećenika nije presudan, nije uv
- Page 159 and 160: Bogdan Ivanišević:I ja bih još s
- Page 161 and 162: onaj način na koji osoba ispriča.
- Page 163 and 164:
žrtve, to može biti deset, to mo
- Page 165 and 166:
mo sudskih presuda uopće, a koliko
- Page 167 and 168:
taktu kako bismo nastavili ozbiljan
- Page 169 and 170:
Bekim Blakaj:Pa nama koji radimo do
- Page 171 and 172:
POZIVPozivamo sve građane/ke koji/
- Page 173 and 174:
Status u vrijeme događaja:Pripadni
- Page 175 and 176:
Mjesto pronalaska tijela:Općina i
- Page 177 and 178:
Documenta je organizacija za ljudsk