Preuzmi u pdf formatu - Documenta

objavljivanja popisa civilnih žrtava u inakon operacija Bljesak i Oluja 1995.godine. Izvještaji o tome govore sami zasebe. Tu nema velike mudrosti. Ljudisu išli po terenu, tamo gdje su se događalete operacije, i nisu u izvještajeuvrstili ni jedan slučaj ubijene ili nestaleosobe, a da ga tri neovisna izvora nisupotvrdila. To, moguće, nije mnogo uodnosu na interpretaciju koja bi rezultiralanekakvim historijskim izvještajem,analizom ili sudom o cjelini toga štose dogodilo. To je samo jedan gradivnielement, moguće malen, ali neophodanpri konstatiranju činjenica i odbacivanjuprakse razbacivanja žrtvama.Želim, međutim, pošto govorim međuzadnjima na ovome skupu, naglasiti neštošto ovdje još nije rečeno. Kada se,pak, izrekne ovakva rečenica, običnoslijedi i optuživanje svih drugih da sunešto prešutjeli, pa govornik koji je toizrekao ispada pametan jer, eto, to samoon vidi. No, upravo obrnuto, ja želimpohvaliti sudionike skupa zbog stvarikoja nije rečena: nitko, naime, nije niindirektno niti direktno ni na koji načinapelirao da se bilo što prešuti, da se prikrijebilo koja žrtva, bilo koji stradalnik...To smatram dobrim polazištem što se iprešutno i eksplicitno slažemo u tomeda registriranje svih žrtava i stradalnikarata na teritoriji RH zavređuje sav trud iresurse koji se mogu angažirati.Diskusiju traži pitanje koje su zapreketakvom angažmanu. Jedne su,s kojima je počeo kolega J. Jurčević,da, zapanjujuće, niti institucije koje56bi trebale biti ne samo nadležne iodgovorne nego čak i politički zainteresiraneništa, u najmanju ruku, nečine ili čak opstruiraju prikupljanjei registriranje podataka. To se trebafokusirati, a potom slijedi razmatranječemu i odakle prepreke. Jer, iakoje uloga civilnog društva u tome vrijedna,na kraju krajeva pouzdanost ipotpunost podataka mora zajamčitidržava. Jer riječ je o stvarima koje sene mogu raditi na mišiće nego morajubiti obavljene solidno, profesionalno,obuhvatno i odgovorno, a da bi se nanjih moglo osloniti u daljnjim analizama,da izdrže kasnije provjere itd.Stoga akteri civilnog društva mogudoduše biti inicijatori, kontrolori, čaki izvori pritiska ako ih treba poduzeti,no oni nikada nisu dostatni da samiobave posao prikupljanja i verifikacijesvih dostupnih podataka o žrtvama istradalnicima rata. Jer kao akteri civilnogdruštva, mi smo amateri. Tako toi treba biti i ne treba se s time u vezizavaravati. Bitno je znati čija je javnai službena odgovornost za podatke,njihovo prikupljanje, njihovu provjerui pohranu te stavljanje na raspolaganjeza različite obrade i druge načineuporabe.Drugo je, pak, pitanje interpretaciječinjenica, koje nije ovisno ni o kakvimčimbenicima izvan naše kontrole (institucije,država, druge države, međunarodniakteri itd.) nego se tiče nassamih. S time u vezi nas je odmah upočetku I. Paić urekao onom prvomnapomenom kako nema činjenicaDOKUMENTIRANJE ZBIVANJA U DOMOVINSKOM RATU