Preuzmi u pdf formatu - Documenta

ostavimo malo vremena za raspravudo 10:15. Izvolite, gospodine Babić.Dragutin Babić:Hvala lijepo. Ja vas sve lijepo pozdravljam.Evo već je rečeno gdje radim,a ja ću nešto reći o tome što radim ikad sam to počeo jer mislim da nekamoja iskustva kao sociologa i zapažanjamogu biti zanimljiva, naročito sarazine kvalitativnog aspekta priče, daklene toliko ovog kvantitativnog iakoi kod mene ima statistike, ali sam seodlučio reći o nekim svojim iskustvimasa terena. Želim reći zašto je tovažno, zašto je važan ovaj terenski radkoji sam proveo. Kasnije ću ukratko uretrospektivi osvrnuti se na sva svojaistraživanja, naravno koliko vrijemedopušta, samo da iznesem ono bitnoiz toga svega.Bitno je po mom sudu zato što sva taistraživanja razbijaju predrasude, oneuhodane istine u javnom mnijenjukoje postoje pa sam se i ja često suočioili upravo s time da moram svoja preduvjerenjaodmah ili brzo razbiti, datako kažem, jer se suočiš sa nečim sasvimdrugačijim nego što si zamišljaou svojoj glavi ili što si čuo u javnommnijenju, televiziji i tako dalje, od televizije,od medija i slično. Naravno,kad govorimo o istraživanjima, reći ćuda to radimo od ‘94. godine, i to vrijemenisam bio u Zagrebu, u Zagrebusam u Institutu od ‘99., ali sam radiokao profesor u Novoj Gradiški, baš naratnom području, tako da sam odmahneposredno upisao postdiplomski i96odlučio se za ova empirijska istraživanja.Prvu anketu sam radio u Brodsko-posavskojžupaniji krajem ‘94.godine. Bila je to tema socioekonomskiaspekti, zbrinjavanje izbjeglica iprognanika, anketirano je 349 ispitanika,230 izbjeglica i 119 raseljenihosoba, odnosno unutarnjih izbjeglica,u državnoj terminologiji prognanici, usociologiji raseljene osobe.I sad mogu reći, taj prvi dojam, to prvoiznenađenje koje sam tu na neki načindoživio, radi se o odazivu i odnosuprema anketiranju. Ja sam očekivaoda će ti ljudi koji su došli iz susjednihsela, Bogićevaca, Dragalića i tako dalje,iz zapadne Slavonije, ali već tadai izbjeglice iz Bosne, da će rezoniratiotprilike ovako: u svim tim našim mukama,samo si nam ti još trebao sa timtvojim papirima. Međutim, bilo je bašobrnuto, što je mene iznenadilo. Biloje obrnuto u tom smislu da su oni gotovoimali potrebu pričati o sebi, naročitoo životu prije. Govorili su kako suimali kuće, kako su sve imali, kako sustekli, sada to nemaju. Onda sam sepitao u čemu je tu poanta priče? Zbogčega imaju baš toliku potrebu to govoriti,više od onog što sam ja pitao upitanjima? Mislim da je poanta pričeu sljedećem: da je to jedna potreba zadokazivanjem identiteta. Drugim riječima,to su ljudi istrgnuti iz svojihognjišta, istrgnuti iz svojih kuća. Najednomsu se našli na brisanom prostorui oni sugovorniku imaju potrebureći: „Pa ja sam imao svoju kuću. Jasam bio ugledni građanina. Imao samPRAVNI STATUS ŽRTVE U ORUŽANIM SUKOBIMA –LJUDSKI GUBICI U RATOVIMA U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI