Preuzmi u pdf formatu - Documenta

veliku razliku između broja stradalihu tom ratu (u kojemu je stradaloviše od 200.000 stanovnika Hrvatske,moguće – negdje sam pročitao – čakpribližno 240.000) i u Domovinskomratu (ukupno je stradalo približno20.000 stanovnika Hrvatske). Usto,za razliku od posljednjega rata, Drugije svjetski rat u Hrvatskoj sadržavao iobilježje građanskog rata.Lakše je, sve u svemu, danas provoditisuočavanje s prošlošću u vezi s Domovinskimratom nego što je to ranijebilo u nas u vezi s Drugim svjetskimratom, ponajprije zato što živimo udemokratskoj zemlji. Hvala i Bogui Ivi Sanaderu i Ivici Račanu i svimanama na tome što se u Hrvatskoj demokracijauspješno konsolidira. Daživimo u demokratskoj zemlji konačnosvjedoče i ovakvi skupovi na kojimaotvoreno razgovaramo, bez obzira narazlike u mišljenju, te ne hvatamo jednidruge za guše.Moramo, stoga, stalno imati na umuiskustva vezana za Drugi svjetski ratkako bismo ovu aktivnost što bolje idjelotvornije proveli. Ta nas iskustva,naime, stalno podsjećaju na suočavanjes prošlošću koje je bilo obilježenos ogromnima bijelim mrljama. Ja sam,primjerice za Bleiburg, za sva nemilazbivanja u njegovoj okolici, a potom inakon njega, čuo tek u 80-im godinama20. stoljeća, što nije – jer bio sampolitički socijaliziran u prijašnjemsustavu – slučajno. Tada sam shvatiošto razlikuje mene, koji znam gdje jeZAGREB, 09.02.2006.moj djeda partizan pokopan, od nekihmojih prijatelja s porijeklom iz ustaškihobitelji, koji nikada nisu saznaligdje su im pokopani djedovi. O osobamakoje su nestale u Bleiburgu i natzv. Križnom putu uopće se tada nijesmjelo pričati. Moguće takve tragičnesituacije u vezi s Domovinskim ratomapsolutno stoga treba prevladati.To je, smatram, i glavni razlog zaštosmo danas ovdje. Dakle, treba prevladatisve moguće političke instrumentalizacijepovezane sa suočavanjem sprošlošću, poput, primjerice, ranijihrazličitih instrumentalizacija u vezi sbrojem ubijenih u Jasenovcu. Nadalje,neprihvatljive su isključivosti i stereotipizacije,primjerice – da spomenemsamo jednu – prema kojoj se partizaniizjednačavaju sa staljinistima. Dakle,izbjegnimo u vezi s Domovinskim ratomsve velike greške koje su i ranijeobilježile suočavanje s prošlošću.Drugo što želim reći je da bilo kojadržavna vlast neće ili ne može provestitu složenu aktivnost. Suočavanjes prošlošću treba se ponajviše zbivatina razini građanskog društva teu potpunosti ne smije biti ovisno oovoj ili onoj političkoj volji. Naravno,bez političke volje i suradnje s državnomvlašću suočavanje s prošlošću nemože se optimalno ostvariti, ali su utom procesu posebno važni i drugi akterikoje smo već naveli: znanstvenici,analitičari, aktivisti civilnog društva iostali. Posebna je pritom važna uloganevladinih organizacija koje po definicijirade ono što vlast neće ili ne može23