Preuzmi u pdf formatu - Documenta

Vesna Teršelič:Gospodin Veljko Džakula.Veljko Džakula:Pozdravljam moderatore i sve prisutne.Ja sam Veljko Džakula, predsjednikSrpskoga demokratskog foruma,nevladine organizacije koja ima mrežusvojih ureda u RH, kroz koje je, udesetogodišnjem radu, prošlo približno30.000 do 50.000 ljudi. Mi se suočavamos njihovim problemima, čestotragičnima, i statusnim pravima, no otome sada ne želim pričati nego samonaglasiti da mi je veoma drago što jeotpočela ova aktivnost i što je organizacijakoju ja vodim pozvana dati svojdoprinos tome, a kako bi se iznijelošto više činjenica i podataka o nedavnomratu, posebno stradalima kojisu ubijeni ili se još vode kao nestali.Predstavljam poziciju, točnije stranukoja je i u Drugome svjetskom ratu unas imala velik broj ubijenih i nestalih.Tim više osjećam i ovu tragedijuiz posljednjeg rata, tragediju ljudi kojitraže svoje nestale ili poginule.48Mislim – barem kada je riječ o nestalima– da se u nas, na žalost, javljajudvostruki aršini u sagledavanju žrtavai stradalnika rata (bilo na hrvatskoj ilisrpskoj strani). Netko je, ipak, ovdjedanas rekao da je žrtva jedna, jednaka,da spram nje nema podvojenosti, pase, stoga, spram nje tako i treba odnositi.Činjenica da vodim organizacijukoja se susreće s ljudima iz područjau kojima se baš odvijao rat i gdje suratne strahote proizvele velika stradanjamoguće će, prije svega, pripomoćiu ohrabrivanju ljudi da progovore osvemu što znaju, posebno o poginulimai nestalim osobama. Ja sam, inače,iz zapadne Slavonije, gdje još ima većibroj nestalih osoba. Stoga je i veomavažno iznaći načina udobrovoljiti ljudeda progovore, a kako bi se što prijeskratili iščekivanja i potrage za nestalima.To je ono što, vjerujem, želimosvi mi svi koji smo se ovdje danasokupili. Organizacija koju predstavljamje i do sada surađivala sa svimasličnim organizacijama te podupire iovu inicijativu. Važno je ohrabriti ljudeda govore o ratnima vremenima izločinima koji su počinjeni. Ljudimase, pak, treba pristupati pažljivo,da ih se ne preplaši. Ne smije se oniosjećati napadnutima ili prozvanima.Ne smije im se pristupati s predrasudama.Samo na taj način možemosaznati istinu o poginulima i nestalimosobama. Veoma je važno, usto, da idržavne institucija o tome vode računa.Ekshumacijama se, u tom sklopu,treba pristupati jednako, uz pristupkakav žrtve zaslužuju. Ne može se, sjedne strane, naglašavati kako su onežrtve srbočetničke agresije, a – kadase ekshumiraju srpske žrtve – ništa, sdruge strane, ne govoriti. To naglašavamjer mi je žao svih ljudi koji potražujusvoje. A mi ih moramo ohrabriti,takoreći udobrovoljiti, kako bi slobodnoprogovorili o poginulima i nestalimosobama. Ja sam uvijek apelirao na teljude te uvijek govorim i poručujemmojim sunarodnjacima koji su izbjeglida progovore na bilo koji načinDOKUMENTIRANJE ZBIVANJA U DOMOVINSKOM RATU