Preuzmi u pdf formatu - Documenta

20 puta manje nego što je bilo prognanika.Evidencija o prognanicimaje veoma solidno sređena i te građeima približno jedan dužni kilometarregistratora, a o prognanicima postojitakođer i cijeli niz zbirnih i analitičkihpodataka, te je – primjerice – većsredinom 90-ih godina 20. stoljeća otome objavljena i jedna stručna knjigau kojoj su navedeni brojni pokazateljii vrijednosni aspekti. Kada je riječo poginulima, evidencija je, pak, višenegoli katastrofalna i glede vojnih osobai glede civila te i danas nedostajupouzdane osnovne evidencije i podaci.Stoga smatram kako se Documentai druge nevladine organizacije ne bisada trebale opterećivati s prognanicimai izbjeglicama, nego bi, pored poginulih,bilo daleko važnije prikupitipodatke o drugima kategorijama žrtavao kojima postoje iznimno loši i nepotpuniili nikakvi evidencije i podaci.Tu prije svega mislim na zlostavljane,opljačkane i drugih niz kategorija osobakojima su kršena različita ljudskaprava. No, o svemu tome postoji većrazrađena stručna metodologija, pasmatram da na novome prvom sastankune bi, bez prethodne pripreme, nitrebali otvarati i te probleme.Igor Graovac:Riječ je, kako sam shvatio, o svojstvimakoji se vide prema kriteriju stradanja.Ako su, pak, neka istraživanjaveć dovršena, naravno da se ona samointegriraju, jer neće se valjda Documentabaviti nečim što je već kvalitetnoistraženo.54Vesna Teršelič:Bez suvišnog ponavljanja, molim.Gospodin Ladislav Bognar.Ladislav Bognar:Budući da je vrijeme odmaklo i dasmo poprilično umorni, ja bih samou nekoliko natuknica htio skrenutipozornost na neka pitanja za koja mise čini da su danas malo ostala postrani. Inače, jedan sam od onih kojisu inicirali osnivanje Documente, pričemu sam, na neki način, i aktivnosudjelovao, no htio navesti samo svojemotive. Meni je drago što se u tosada uključuju mnoge znanstvene institucije.I sam sâm znanstvenik. No,motivi su mi, ipak, ponešto drugačijeili izvan toga artikulirani. Naime,bio sam i branitelj te sam sudjelovaou Domovinskom ratu od rujna 1991.do travnja 1992. godine, a nakon togasam se mnogo bavio mirovnim aktivnostima.Ja vidim, u tom suočavanju sprošlošću, mogućnost za jednu katarzukoja se treba dogoditi u hrvatskomdruštvu, koja bi trebala uroditi sljedećimkorakom u demokratskog razvitkudruštva: naime, mi sada ne bismotrebali stalno živjeti u prošlosti, negose trebamo potruditi i poduzeti nekeradnje u našem društvu kako bismomogli ići naprijed.Ja sam osobno, prije 2-3 godine, u tomsklopu pokrenuo pitanje koje se ovdjedosta malo ili nimalo ne spominje. Topitanje moguće i nije učestalo, ali sejavljalo. Konkretno se svodi na mojespoznaje (jer bio sam u HrvatskojDOKUMENTIRANJE ZBIVANJA U DOMOVINSKOM RATU