Preuzmi u pdf formatu - Documenta

su odgovornih ljudi u RH, u kojimase govori o problemu nestalih, 1.142žrtve te velikosrpske agresije, što ste isami rekli. No, ako ste i sami, gospodineDžakula, pratili zadnji sastanakPovjerenstva za nestale s KomisijomVijeća ministara iz Beograda (na čelus gospodinom Gagićem), tamo je spomenuto2.540 ukupno nestalih hrvatskihgrađana. U tom su broju, dakle,izraženi i oni koji su stradali u tojagresiji, ali i oni koji su bili sastavnimdijelom te agresije na RH. Stoga nijetočno da je riječ o jednome ili istombroju nestalih. Zalažem se, ipak, što jeovdje već spomenuto, da se svi stradalievidentiraju, ali s jasnim napomenamai razlikama u vezi s okolnostimanjihova stradanja. U protivnom bi svebilo nevjerodostojno, udaljeno od oneistine koja je posve dostižna, pa i jedina.Nadalje, nije točno ni da se vrši pritisakna povratnike, na one koji bi, premanašem mišljenju, trebali barem udobroj mjeri znati gdje se nalaze onikoje mi tražimo. O tome sam razgovaraoi s državnim odvjetnicima, koji miodgovaraju da su im ruke vezane. Nemože se, naime, pozvati na ispitivanjete povratnike, pa ni na puki razgovor,jer time se opet ugrožavaju pripadnicisrpskog naroda. Mi smo, stoga,upravo zato, a na našu inicijativu uvelianonimni telefon u RH: svatko se,a da mu se ne zna ni ime ni bilo kojidrugi podaci, može javiti na taj telefonte svjedočiti o nestalima. Često se,međutim, u telefonskim razgovorima50javljaju i nepovjerenja, sve do provokacijakako time stvaramo mogućnostnastanka novih Ovčara. No, na sreću,ima i dobrih informacija te se taj telefoni dalje koristi.Sve u svemu, ni riječi o pritiscima.Inače, osobno smatram kako bi bilonormalno da ljudi koji se vraćaju uHrvatsku, a koji su u vrijeme rata ipostojanja navodne Krajine, u stvariokupiranoga dijela hrvatskog teritorija,budu pozvani pružiti saznanja onestalima, gdje su ti stradali koji sejoš traže.Igor Graovac:Hvala. Slijedi još jedna replika.Vesna Teršelič:U redu, ali kratka, u jednoj rečenici.Siniša Novak:I ja bih se, jednim primjerom, referiraona riječi gospodina Veljka Džakule.Nedavno je u Osijeku, na jednomeskupu mirovnih organizacija, pokrajmene sjedio gospodin koji je bio uSrpskoj vojsci Krajine, koji je, međuostalim, izjavio: “Pa i ja sam bio nekibranitelj”. To je točno te se i ja upotpunosti slažem sa tom njegovomizjavom. I on je, naime, bio branitelju slučaju da je branio svoj prag, svojukuću, familiju, obitelj, djecu.... Usvakom je tom slučaju bio branitelj.Ali ako je branio srpsko, onda on, zamene, nije bio branitelj.I još jedna napomena, iako ovaj skupDOKUMENTIRANJE ZBIVANJA U DOMOVINSKOM RATU