neufert elementi arhitektonskog projektiranja - laik-a-skeptik

PROLEGOMENA
Ovaj je priručnik nastao iz podloga za moja predavanja
na državnoj Građevinskoj visokoj školi u VVeimaru. Ona su
se zasnivala na promatranjima, iskustvima i spoznajama
iz prakse i istraživanja u čovjekovu okružju koja su potreb-
na pri projektiranju građevina, ali s otvorenošću prema no-
vim mogućnostima i zahtjevima.
Naime, mi s jedne strane stojimo na ramenima naših
predaka, no s druge strane sve se kreće, mi smo djeca
našeg vremena s pogledom u budućnost, a uz to je gle-
dište svakog pojedinca često različito. Razlozi su u različi-
tim sklonostima i naobrazbi; u utjecaju okoline; u sklono-
stima i njima odgovarajućem stupnju vlastitog formiranja
proisteklog iz unutarnje pobude.
Je li naša današnja tako "sigurna prosudba" uistinu ko-
načno ispravna, ostaje neriješeno, jer je i ona uvjetovana
vremenom. Iskustvo nas uči da kasnije vrijeme pravičnije
sudi o tome nego naše koje nema potrebni odmak da bi
se to sagledalo. Iz toga jasno proizlazi da svako spozna-
vanje mora sadržavati neke rezerve kako ne bi postalo
zabludom. Unatoč svekolikoj težnji za istinom i objektiv-
nošću, unatoč svim nastojanjima da se subjektivne zamisli
kritički promotre i sumnje ne gurnu jednostavno u stranu,
ostaje svako spoznavanje subjektivno i ovisno o vremenu
i okolini. Opasnost od zablude može se izbjeći ako se
spoznajom samo ustvrdi da nije ništa dovršeno, već da
služi i podliježe životu, nastajanju i razvoju.
Iz toga za učenika proizlazi duhovni stav na koji je
Nietzsche mislio kad je rekao: "Samo onaj koji se mijenja
ostaje samnom u rodu."
Bitnost takvih spoznaja o vječnom nastajanju, u službi
razvoja, jest u tome što ne daje gotove recepte, nikakve
"gotove mudrosti u kutijama", nikakav "Canned VVisdom",
već daje samo osnove, elemente i oslonce, a k tome i me-
tode kombiniranja, konstruiranja, komponiranja i harmoni-
je.
Konfucije je to prije više od 2500 godina sažeo u reče-
nici: "Ja dajem mom učeniku jedan ugao, ostala tri mora
odrediti sam." Rođeni arhitekt ili čovjek koji težnju prema
građenju nosi u srcu začepit će si uši i zatvoriti oči ako mu
se nametne rješenje nekog zadatka, jer on je tako pun
vlastitih predodžbi i ideala da mu trebaju samo elementi
kako bi se napregnuo da stvori iz njih cjelinu!.
Tko je jednom stekao vjeru u sebe, uvid u odnose, igru
sila, gradiva, boja i mjera, tko je u stanju usvojiti stvarnost
pojave građevine, tko njeno djelovanje istražuje, kritički
ispituje, u mislima pregrađuje, taj je na jedinom ispravnom
putu prema najvećoj životnoj radosti koju osjeća samo
istinski stvaralac. Ovo shvaćanje života neka mu pomo-
gne u tome. Ono ga treba osloboditi svih poučavanja, u
X
krajnjem slučaju i od ovoga, i uputiti ga u vlastitu stvar-
alačku djelatnost, neka mu bude pomoć pri startu; kretati
se - graditi mora svatko sam.
Oblici našeg vremena nalaze se pri tome na istom putu
kojim su koračali naši stari da bi došli do svojih divnih hra-
mova, katedrala ili dvoraca, za koje nisu imali nikakvih
predložaka, ali su odgovarali njihovim zamislima i želja-
ma, idejama i idealima koji-su bili bliski njihovoj čežnji. Već
odgovarajuće sročen zadatak izaziva predodžbe koje kroz
građevinsko - tehničke mogućnosti vremena i uz uvaža-
vanje uvjeta okoline dobivaju konkretne oblike, koji poka-
zuju samo udaljenu sličnost s onime do tada poznatim. Te
nove građevine mogu tehnički i funkcionalno biti znatno
bolje od svih prethodnih ako odgovaraju uznapredovalu
stupnju tehnike. One mogu i s umjetničkoga gledišta pod-
nijeti usporedbu s istovrsnim građevinama prošlih vreme-
na.
Usporedi li se današnji industrijski kompleks, svijetao,
prostran, prikladnih proporcija i vitke lagane konstrukcije,
s manufakturom iz 18. stoljeća ili zanatskom radionicom
15. stoljeća, bit će i najuskogrudnijem konzervatoru očita
nadmoć naših novogradnji. To znači: svagdje gdje gradi-
teljski zadaci služe stvarnoj potrebi našeg vremena, mogu
se od živućeg, vremenu prilagođenog arhitekta očekivati
djela koja mogu podnijeti usporedbu s najboljim građe-
vinama starih, dapače ih i zasjeniti.
Zbog toga se treba u današnjoj visokoj školi ponajprije
usredotočiti na razmatranje sadašnjosti i gledati u buduć-
nost, a na prošlost se osvrtati samo koliko je nužno i ko-
risno. To preporučuje i jedan od naših velikana, Fritz
Schumacher, kad u svojim studijama o profesiji arhitekta
opominje da se mladi student pri istraživanju prošlosti pre-
više gubi u razmatranjima iz područja povijesti umjetnosti i
da se naslovom doktora daje zavesti na skretanje prema
takvim učenim sporednim putovima, jer se to događa na
račun snaga koje su potrebne za ostvarenje široko razgra-
natih zahtjeva stvaralaštva.
Suprotno tome ispravnije je dati studentu samo ele-
mente, kako je to ovdje u Elementima graditeljskog pro-
jektiranja učinjeno, pri čemu sam se trudio elemente pro-
jektiranja reducirati na uzroke, shematizirati ih i čak svesti
u apstraktno, kako bih korisniku otežao kopiranje i primor-
ao ga da stvarima udahne vlastiti oblik i sadržaj. Različiti
će oblici ionako biti do neke mjere ujednačeni protekom
vremena u kojem se ističe težnja prema zajedništvu iska-
zanom jednolikom usmjerenošću ljudi određenog razdobl-
ja, pri čemu se prepoznaje stil vremena sa svojim trajnim
obilježjem.
Ernst Neufert