neufert elementi arhitektonskog projektiranja - laik-a-skeptik

(T) Moguće ozračenje unutarnjih površi- (2) Optimalni nagib kolektora za tijekom
na zgrade direktnim upadom Sunčevih godine iskoristivo globalno zračenje ->
zraka od zime do ljeta Qp -> s i67
n8) Optimalni kutovi nagiba za površine orijentirane prema jugu
z
Tl =
Horizontalne jačine ozračenja EeS od Sunca i EeH od neba pri vedrom nebu i različitim
faktorima zamućenja TL (prema Linke-u) ovisno o visini Sunca Također i
horizontalne jačine ozračenja od Sunca i neba na morskoj razini ovisno 0 visini
Sunca. Globalna jačina ozračenja E^ je zbroj horizontalnih jačina ozračenja od
Sunca EeS i neba EeH. -* QJ
X
\
\ \
0 jutro + ^f
A ' , u i" 1 .
/ \ / / /LUä^f----^
/ Y*
iga
Jug Istok - zapad
Usporedba direktnog ozračenja na horizontalnim i vertikalnim plohama pri različitim
položajima Sunca tijekom dana. Zavisnost količine zračenja na neku površinu
o kutu upada zraka (yx). Smanjenje količine Sunčevog zračenja u funkciji različitih
nagiba (0°-90°). -* Qp
4 6 8 10 12 14 16 18 20 h
Južni prozor
1000
800
1600
£400
i" 200
LI
8 10 12 14 16 18 20 h
Zapadni prozor
t
Ljet
4 6
Sjeverni prozor
2
Zi na^
Intenzitet zračenja na vertikalne plohe različitih strana svijeta vedrog dana bez ob-
Zs laka u zimi (prosinac) i ljetu (lipanj) prema mjerenjima u Holzkirchenu. -> QQ
166
Globalno zračenje
DNEVNO SVJETLO
—^ CO
Sunčevo zračenje koje je djelotvorno za neku zgradu (na površinama
zgrade se djelomično pretvara u termičko zračenje) jest globalno
zračenje Eeg. Ono je zbroj "direktnog" i "difuznog" (nastaje uslijed
rasipanja zračenja zbog Zemljine atmosfere i različitih stanja
neba) Sunčevog zračenja, izraženo u W/m 2 ili npr. u vatsatima/m 2
dnevno, mjesečno ili godišnje. Kod difuznog i direktnog zračenja
treba uzeti u obzir i dio reflektiranog zračenja, npr. od susjednih zgrada,
ulica i okolnih površina (naročito onih jako reflektirajučih).
Globalno zračenje može se iskoristiti za zadovoljenje energetskih
potreba zgrade kao izvor topline neposredno "pasivnim korištenjem"
pomoću građevinskih zahvata (npr. ostakljene površine za korištenje
"efekta staklenika", unutarnji termoakumulacijski zidovi...)
@ ili posredno "aktivnim korištenjem" (npr. pomoću kolektora, solarnih
ćelija ...)-»® Obrnuto, udio globalnog zračenja određuje termičko
opterećenje u proračunu uređaja za ventilaciju ili klimatizaciju
pojedinih tipova zgrada (vidjeti i DIN 4701 i VDI 2078).
Takozvano potrebno globalno zračenje na zgrade odnosno površine
kolektora, koje treba odrediti za lokalno korištenje, može se dobiti
kao energetska veličina.
U DIN-u 5034, dio 2. navodi se globalno zračenje za oblačno, vedro
i "srednje" nebo. ® prikazuje "...horizontalnu jačinu ozračenja u
W/m 2 od Sunca Ees i od neba Een ovisno o visini Sunca..." pri vedrom
nebu. Horizontalna jačina globalnog ozračenja je zbroj udjela
dobivenih od Sunca Ees i neba EeH-
Primjena: da bi se mogla odrediti stvarno iskoristiva količina solarne
energije, moraju se odrediti udjeli u odnosu na nagib i orijentaciju
površina zgrade prema © . Horizontalna jačina ozračenja može
se uzeti iz ® .
U tom smislu @ prikazuje smanjenje upadne količine energije
zbog nagiba (0°-90°) odnosno orijentacije.
Kod vertikalne površine može se iskoristiti samo oko 50% horizontalne
jačine globalnog zračenja.
Da bi se uzela u obzir relativna raspodjela gustoće zračenja udjela
neba, navode se u DIN-u 5034 podaci za jačinu ozračenja na različito
nagnute i različito orijentirane površine s točnim faktorima
korekcije 'R' koji ovise o visini Sunca i azimutu Sunca.
U usporedbi s time može se u ® naći količina zračenja koja pri
vedrom nebu pada na različito orijentirane površine u slučaju najvišega
odnosno najnižega položaja Sunca.
Pasivni i aktivni solarni sustavi
Potreba za energijom neke zgrade u našim je geografskim širinama
(misli se na njemačke uvjete - primj. ur.) tijekom sedmomjesečnoga
razdoblja grijanja relativno visoka u usporedbi s razdobljem svibanj
- kolovoz, lako udio globalnoga zračenja od rujna do travnja nije naročito
intenzivan -*s. 167 ipak se dio energetske potrebe zgrade
(grijanje, topla voda, ventilacija itd.) može pokriti termičkim korištenjem
energije okoline; pri tome je u prvom planu problem dugoročnog
akumuliranja energije.
Pri korištenju solarne energije razlikuju se po svom načinu djelovanja
dva sustava: aktivni i pasivni.