POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103
rilo u dragulje, istovremeno istančane i jednostavne liturgijske
proze i poezije». 184
Drugo izdanje Book of Common Prayer, koje je Parlament
izglasao 14. travnja 1552. godine, više je bio pod utjecajem reformatora
nego li prvo izdanje. Naime, Cranmer je već prije
izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora
(kalvinista) o euharistiji. Neki vanjski oblici bogoslužja,
poput svećeničkog ruha i sl., ostali su vjerni staroj tradiciji,
no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen. Bitne se promjene
događaju u euharistijskoj službi. Uklonjen je svaki ostatak veze
sa misnom žrtvom. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje.
185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom
davanja pričesti: U obredniku iz 1549. godine svećenik je izgovarao
riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se
predalo za tebe, čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». 186 U
obredniku iz 1552. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na
sjećanje da je Krist umro za tebe, i hrani se njime s vjerom u
srcu i sa zahvalnošću». 187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim,
no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti.
Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles
of Religion) iz 1563. godine u članku 23. govori o duhovnim
službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata
(anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo
pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda, đakonsko,
184
O. ČEDVIG, Istorija reformacije, Novi Sad: Dobra vest, 1986., str. 87.
185
Usp. E. Ž. LEONAR, Opšta istorija protestantizma, prvi tom, str. 452.
186
Usp. http://justus.anglican.org/resources/bcp/1549/Communion_1549.
htm, pristupljeno 18.veljače 2007.
187
Usp. http://justus.anglican.org/resources/bcp/1552/BCP_1552.htm, pristupljeno
18. veljače 2007.