POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113
jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i
dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak.
XI. točka. Kad su braća i sestre na okupu, pošto su jedno
tijelo i jedan kruh u Gospodinu, kao i istomišljenici, neka
drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju
(Mt 26; Mk 14; Lk 22; 1 Kor 11), pri čemu svatko treba
da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti
prema Ocu (Fil 2, 3; 1 Pt 2,4; Rim 8; 1 Iv 2; - poslušnost Rim
2; Fil 2; 2 Kor 2, 10; 2 Sol 1; 1 Pt 1).» 200
Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni
karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju.
Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne
službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća
sukladno njihovim darovima. Ovakvo shvaćanje bogoslužja
može se zamijetiti i danas u nekim tzv. slobodnim crkvama reformacijske
baštine, poput menonitske crkava, bratskih crkava,
pojedinih baptističkih crkava i sl. Također se može zamijetiti
da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi, agape.
Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. Vjerovali
su da se Bog može spoznati čitanjem, proučavanjem i diskusijom
o Njegovoj Riječi. Anabaptisti su također naglašavali
djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. Snažno su naglašavali
djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku, kao
i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. Božju su
nazočnost doživljavali u molitvi, čitanju Pisma i zajedničkim
sastancima.
Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17.
stoljeću. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna,
no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih
naglasaka glede bogoslužja. Baptisti, poput anabaptista nisu
200
W. R. ESTEP, Istina je neuništiva, str. 236-238.