POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
Urim, to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo
«da». Također su poučavali Božji narod Zakonu. 41
2.6. Sinagoga
Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje, zborište) jest
zgrada i prostorija 42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja
izvan Jeruzalema. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka
sinagoge. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja
Jeruzalema 587. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon
tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. 43
Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom
bogoslužju. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi
na slušanje, čitanje i tumačenje Božje riječi, na molitvu,
pjevanje te završni blagoslov. U sinagogi nije bilo svećenika
već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik
sinagoge, koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao
govornike. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni
i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski
odjeljak. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu)
41
Enciklopedija Biblije, str. 126-127.
42
Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik, a glavni su mu elementi
stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu)
namijenjenu ženama. Pravokutnog je tlocrta, a uzdužna joj je os okrenuta
prema Jeruzalemu... Na jednoj strani te osi, do ulaza, nalazi se povišeno mjesto
na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj
su pohranjeni svitci tore, a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki
svijećnjak. Ispred njega gori vječno svjetlo. U sredini prostorije nalazi se
almenor, stol s kojeg se čita Tora (Zakon, hebr. torah).» Leksikon ikonografije,
liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb: Kršćanska sadašnjost,
1990., str. 532.
43
Usp. E. LOZE, Svet Novoga zaveta, Beograd: Pravoslavlje, 1986., str. 104.