POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je
dakako povezano sa shvaćanjem euharistije, o čemu ćemo kasnije
govoriti). No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko
shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u
pravilu ne nazivaju svećenicima, budući da odbacuju žrtveni
karakter bogoslužja, odnosno euharistije.
4. 2. Bogoštovna mjesta
U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna
mjesta, crkve, u kojima se obavlja bogoslužje , već se
vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama
na slušanje Božje riječi i molitvu, a po kućama se sastaju
radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2, 46). Posjećivanje
hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo, obzirom na progonstvo
koje je uslijedilo protiv kršćana.
4. 3. Nedjelja – Dan Gospodnji
Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan, središnji dan
tjednog okupljanja Šabat, tako se u kršćanstvu od samih početaka
ističe prvi dan u tjednu – nedjelja, kao središnji tjedni dan
okupljanja kršćana (Dj 20, 7; 1 Kor 16, 2; Otk 1, 10). Iako povijest
svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan, u
pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter
euharistije i posredništvo svećenika), svećenik je osoba koja je zaređena u
red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi, prinosi «žrtvu Novoga
zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve, ali ovisno o papi i biskupima.
Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim
crkvama, službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat.
pastor=pastir). Usp. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva,
Zagreb: kršćanska sadašnjost, 1990., str. 553.