POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
o razorenju (Mt 24, 1-2). Već 70. godine po Kristu, rimska vojska,
pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. 19
2.5.1. Bogoštovne djelatnosti
Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga
nalazimo u Bibliji. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu.
Hebrejska riječ korba, koju prevodimo kao žrtva, dolazi od riječi
karab što znači biti blizu. U Bibliji se spominju različite
vrste žrtava: žrtve paljenice, 20 žrtve prinosnice, 21 žrtve pričesnice,
22 i žrtve pokajnice. 23 Kako smo već ranije istaknuli, čovjek je
19
A. REBIĆ, Biblijske starine, str. 179-185.
20
«Bogu se prinosila cijela životinja, osim kože koja je pripala svećenicima.
Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva
za njegove prijestupe. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo
najbolje, dostatno je dobro za Boga). Životinjskom krvi poškropile su se sve
strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu.
Levitski zakonik 1.» Enciklopedija Biblije, Zagreb: Duhovna stvarnost, Kršćanska
sadašnjost, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo, 2000., str. 127.
21
«To je bio prinos najboljeg brašna, pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem
i tamjanom. To je bio dragovoljan prinos Bogu. Dio tog prinosa – ‘spomen
žrtva’ – palio se na žrtveniku. Tražilo se, na neki način, da se Bog spomene
prinositelja po dobru. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. To
je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. Levitski zakonik 2.» Enciklopedija
Biblije, str. 128.
22
«Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice, osim što se u ovom
primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku,
a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. No kako je i Bog imao udjela
u toj žrtvi, ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. Levitski zakon 3.»
Enciklopedija Biblije, str. 128.
23
«Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke
druge osobe. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili
Hrama, pa ga je trebalo očistiti. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika
u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. Dio žrtve
uzet je za hranu svećenika. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso
bez opasnosti, znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. Levitski za-