POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
milic - povijesni pregled liturgije.indd - EvanÄeoski teoloÅ¡ki fakultet
milic - povijesni pregled liturgije.indd - EvanÄeoski teoloÅ¡ki fakultet
- No tags were found...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
24 Jasmin Milić: <strong>POVIJESNI</strong> <strong>PREGLED</strong> <strong>LITURGIJE</strong><br />
o razorenju (Mt 24, 1-2). Već 70. godine po Kristu, rimska vojska,<br />
pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. 19<br />
2.5.1. Bogoštovne djelatnosti<br />
Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga<br />
nalazimo u Bibliji. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu.<br />
Hebrejska riječ korba, koju prevodimo kao žrtva, dolazi od riječi<br />
karab što znači biti blizu. U Bibliji se spominju različite<br />
vrste žrtava: žrtve paljenice, 20 žrtve prinosnice, 21 žrtve pričesnice,<br />
22 i žrtve pokajnice. 23 Kako smo već ranije istaknuli, čovjek je<br />
19<br />
A. REBIĆ, Biblijske starine, str. 179-185.<br />
20<br />
«Bogu se prinosila cijela životinja, osim kože koja je pripala svećenicima.<br />
Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva<br />
za njegove prijestupe. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo<br />
najbolje, dostatno je dobro za Boga). Životinjskom krvi poškropile su se sve<br />
strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu.<br />
Levitski zakonik 1.» Enciklopedija Biblije, Zagreb: Duhovna stvarnost, Kršćanska<br />
sadašnjost, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo, 2000., str. 127.<br />
21<br />
«To je bio prinos najboljeg brašna, pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem<br />
i tamjanom. To je bio dragovoljan prinos Bogu. Dio tog prinosa – ‘spomen<br />
žrtva’ – palio se na žrtveniku. Tražilo se, na neki način, da se Bog spomene<br />
prinositelja po dobru. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. To<br />
je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. Levitski zakonik 2.» Enciklopedija<br />
Biblije, str. 128.<br />
22<br />
«Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice, osim što se u ovom<br />
primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku,<br />
a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. No kako je i Bog imao udjela<br />
u toj žrtvi, ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. Levitski zakon 3.»<br />
Enciklopedija Biblije, str. 128.<br />
23<br />
«Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke<br />
druge osobe. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili<br />
Hrama, pa ga je trebalo očistiti. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika<br />
u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. Dio žrtve<br />
uzet je za hranu svećenika. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso<br />
bez opasnosti, znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. Levitski za-