POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137
je narod više bio pasivni slušatelj, a manje molitelj. Stoga će se
jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu,
odnosno molitvu vjernika.
«53. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja
i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva
vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu
Crkvu, za one koji s vlašću nama upravljaju, za one koje
tište razne nevolje, kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta.»
242
Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod
odgovara s Gospodine smiluj se, ili Gospodine usliši nas i sl.
Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim
crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. No
može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon, dok će na
Zapadu, nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje,
istu moći predvoditi i vjernici laici. U tom cilju se pripremaju
razni zbornici molitava vjernika, 243 a mogu i sami vjernici u
određenim prigodama pripremiti ovakve zazive.
9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na
protestantske liturgije
Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na
liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve
dogodile na II. vatikanskom saboru. No, također treba reći
da je rimokatolička liturgijska reforma II. vatikanskog sabora
utjecala na pojedine protestantske liturgije. Ovaj je utjecaj
posebice vidljiv u liturgijama, odnosno liturgijskim knjigama
242
«Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’, u: Drugi vatikanski koncil, str. 35.
243
Usp. Sveopće molitve vjernika I, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1995.