POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65
6.5. Oblikovanje liturgijskog kalendara
U 4./5. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara.
Uspostavljaju se određeni blagdani, od kojih su neki već bili
prisutni u Crkvi. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u
liturgijski kalendar, kako bi se objedinila praksa Crkve.
Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću
slavio se od samih početaka kršćanstva, prvo kao tjedni blagdan
koji se proslavljao svake nedjelje, a zatim kao zasebni godišnji
blagdan. Već krajem 2. stoljeća nailazimo na sporove oko
termina slavljenja Uskrsa, što nam govori da je u to vrijeme
godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. 95
U 4. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave,
korizma. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave, vježbanja
pred Uskrs (Euzebije), ili 40 dana posta pred Uskrs. Naime,
Atanazije prilikom svog boravka u Rimu, 240. godine po Kristu
nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. Sada se
ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme, vrijeme priprave
koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno,
suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini,
razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti, ljubavi
prema bližnjima i sl. 96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme
priprave katekumena za krštenje. U ranom razdoblju Crkve,
pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći.
Epifanija ili Bogojavljenje 97 blagdan koji se proslavlja 6. siječnja,
također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen-
95
Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve I, str. 300.
96
Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve II,str. 288.
97
Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje
ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. Prve tragove slavljenja
ovoga blagdana nalazimo početkom 3. stoljeća u Aleksandriji. Na Istoku je