POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41
kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira
na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili
ne, one trebaju biti predmet molitve, jer građani – kršćani
na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike, što je
činjenica koja se često zaboravlja, osim u teškim, sudbonosnim
razdobljima.» 64
No osim konkretne molitve za vlasti, Crkva treba moliti za
«sve ljude». Crkva obavlja posredničku službu, nastavljajući
zapravo vršiti Kristovo djelo. Crkva, dakle, ne moli samo za
svoje članove, već za sve ljude, bez obzira na njihovu narodnost,
religijsku ili inu pripadnost.
Osim o sadržaju molitve, Pavao govori i o načinu molitve.
Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja
moli «u jezicima», što je bila molitva «duhom», Pavao
daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). Molitva
«u jezicima» može biti korisna, no mora ju pratiti i dar «tumačenja
jezika». «Ako se govori tuđim jezikom, neka govore
dvojica – ili najviše trojica – i to po redu, a jedan neka tumači!»
(27 stih). Javna molitva odnosno javna bogoslužja, dakle, moraju
imati svoj red. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake
Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni
red i sklad.
Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve.
Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi
poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. Njih
nalazimo u Rim 8, 28-29; Kol 1, 15-20; Ef 1, 3 – 14; Fil 2, 6-11;
1 Tim 3, 16; 1. Tim 6, 15-16; 2 Tim 2, 11-13; 1 Sol 5, 16-22; 1 Pt
1, 3-5; 1, 20; 2, 22-25; 3, 18-22; 5, 5-9 i sl.. 65
64
D. GUTHRIE, Pastoralne, Daruvar: Logos, 1997., str. 63-64
65
Usp. Z. PAŽIN, Povijest liturgije, str. 4; J. R. W. STOTT, Efežanima, Daruvar:
Logos, 1997., str. 30 i 32; D. GUTHRIE, Pastoralne poslanice, str. 105-