POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105
vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša, Vjerovanja
i Deset zapovijedi. 191
Godine 1556. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata
pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). Forme of
Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica
u Ženevi. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako:
(1.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha; (2.) zajedničko
pjevanje psalma; (3.) molitva prije propovijedi; (4.) čitanje Pisma
i propovijed; (5.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu;
(6.) drugo zajedničko pjevanje psalma; (7.) službenik 192 upućuje
blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. Večera
Gospodnja, koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no
ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje, kako smo
to gore naglasili), započinjala je nakon uobičajene nedjeljne
službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. Nakon nagovora
službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega.
Vjernici, koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj, također
su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u
obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve.
Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega, koristeći prikladnu
euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje,
zahvaljivanje za stvaranje, za iskupljenje a završavala sa anamnezom
i doksologijom. Pojedini su službenici podržavali i
epiklezu, misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju.
Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima,
koji su ga dijelili međusobno. Nakon pričesti, pjevao bi se
103 psalam, molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov.
Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali
iskrenošću vjere i svetim životom. Samo su takvi mogli
191
Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve IV, str. 340.
192
Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo
kao službenik, misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje.