POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
zam. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. - 1866.), Richard
Hurrell Froude (1803. - 1836.), Isaac Williams (1802. - 1865.)
i drugi. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore
protiv “kalvinističke hereze”. Njima se pridružuje John Henry
Newman. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21.veljače
1801.godine. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine.
Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja.
Godine 1824. kada je završio studije u Oxfordu, postao je
anglikanski đakon, a 4 godine kasnije župnikom svete Marije,
crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. Njegov je studij bio
obogaćen prijateljstvima učenih ljudi, koji su predavali i pohađali
oxfordsko sveučilište. Ušao je u Oxfordski pokret, koji
je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve,
kao što su to, po njegovu shvaćanju, imale Katolička i Pravoslavna
crkva. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva
lebdi između Rima i protestantizma, između katoličanstva i liberalizma.
I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program
Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija, episkopat, liturgija,
vjerske proslave, postovi i sl. U 90 traktatu pokušao na katolički
način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve, na kojima
je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. Newmanova
tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište
ni Anglikanska crkva. Zbog toga se on 1842. povukao u Littlemore
i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. Godine
1847. bio je zaređen za svećenika u Rimu. Time je počela druga
faza njegovog životnog puta. Njegova su djela i predavanja napadali
anglikanci i katolici, jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali
u njegovo iskreno obraćenje. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti
Papa ga je Lav XIII. imenovao kardinalom. Umro je u
Birminghamu 1890 godine. 220
220
Usp. E. Ž. LEONAR, Opšta istorija protestantizma, treći tom, str. 326-
329.