POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
«52. Homilija se veoma preporučuje; ona je dio same liturgije.
Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog
teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života.
Neka se to nikako ne propušta, osim zbog teških razloga,
nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se
služe uz učešće naroda.» 239
Propovijedanje, dakle, treba pratiti sve liturgijske obrede i
sakramente poput krštenja, krizme, vjenčanja, sprovoda i sl. te
tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. Propovijed
treba dotaknuti dogmatske, moralne i ine teme, podučavajući
vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. Propovijed treba
veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. 240
«U liturgiji, naime, propovijed je dio svetog obreda. Stoga
ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu,
te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet
što ga obred sadrži, i to pod vidikom koji je ondje uključen,
a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od
smisla Sv. Pisma.» 241
9.3.4. Molitva vjernika
U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno
niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao
svećenik u ime naroda. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski
duh molitve, budući ih je predvodio samo svećenik,
uz to još na nerazumljivom jeziku, pa narod molitveno, i
s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. Stoga
239
«Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’, u: Drugi vatikanski koncil, str.
33.
240
Usp. M. KIRIGIN, Konstitucija o liturgiji, str. 220.
241
M. KIRIGIN, Konstitucija o liturgiji, str. 220.