POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87
Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi
(transupstancijaciji). Za razliku od ovoga učenja, Luther definira
euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji:
«Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali
bez promjene u substanciji simbola. Ovo stajalište poznato
kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije),
može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s
nepromijenjenom substancijom kruha.» 140
Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji, Luther je 1523.
godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja, a u jesen iste
godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis
(oblik mise) za Wittenberšku crkvu. 141 U njoj definira
liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve
koje su sadržavale elemente žrtvovanja. Također se obnavlja
naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti
Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu, kao i zajedništva
samih vjernika međusobno. 142 Te godine Luther služi i prvu
njemačku misu u Wittenbergu. Drugo djelo, odnosno definiranje
liturgije, 1526. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka
misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga.
Iz mise se uklanjanja predslovlje, ne stavljajući nikakav drugi
molitveni tekst na to mjesto, već se izgovaraju odmah riječi
ustanovljenja, nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje
hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom, a
kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. 143 Određeno je tako-
140
T. C. HAMMOND, Uvod u Teologiju, Osijek: Izvori, 1993., str. 210.
141
Usp. B. LOHSE, Martin Luther, Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić
Ilirik», 2006., str.102.
142
Usp. R. H. BAINTON, Na tome stojim, život Martina Luthera, Zagreb:
MISL, 2002., str. 330-331.
143
T. J. ŠAGI-BUNIĆ, Euharistija u životu crkve kroz povijest, str. 274.