behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

INDIJSKE PRI^Ekrv dok je on spavao, a on to nije ni osje}ao. Lazila je polakoi `ivlja{e neko vrijeme tako dok je jedne no}i ne zamoli buhada je primi u goste.- Dobro, preno}i no}as kod nas, ima ovdje lijepe krvi imeka postelja! - re~e joj u{.Buha ostade kod nje na konaku. Kada bogata{ le`e u postelju,buha na njega sko~i i tako ga `acnu da ga probudi isan mu razbije. Bogata{ ustade i naredi da mu se postelja pretrese.Sluge pregleda{e postelju, ali primijeti{e samo u{, kojuuhvati{e i ubi{e, a buha pobje`e.- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e Dimna lavu - da zna{da se od zloga ne mo`e niko za{tititi. Ako zao ~ovjek ne budekadar da to u~ini li~no, zlo }e se ipak dogoditi njegovimposredstvom. Ako se ti ne boji{ [etrebe, boj se ostalih svojihvojnika koje je on nahu{kao protiv tebe i privolio ih da ti buduneprijatelji.Dimnine rije~i djelova{e na lava, pa lav re~e:- Pa {to ti onda misli{ i {to mi savjetuje{?- Ko ima kvaran zub stalno }e trpjeti bol sve dok taj zubne izvadi. Nema mira dok se zaostala hrana iz stomaka neizbaci, a neprijatelja kojeg se boji{, treba ubiti - odgovori muDimna.- Ti si kriv {to mi sada [etreba vi{e nije u volji. Ja }u ponjega poru~iti i kad do|e re}i }u mu {ta mislim o njemu, azatim }u mu narediti da ide kud mu je drago - re~e lav Dimni.Dimni to ne bija{e drago, jer je znao da }e se lav uvjeritida je neistinu govorio ~im porazgovara sa [etrebom. A kad od[etrebe sve ~uje, lavu }e onda biti jasno da ima posla s varalicomi la`ovom, pa lavu re~e:- Ja smatram da nije ni pametno ni razborito da ti [etrebuzove{ k sebi. Neka car o tome promisli! Ja se bojim da se[etreba, kada to osjeti, odmah ne podigne protiv cara. Ako seon bude s tobom borio, bori}e se spreman, a ako se od teberastane, rasta}e se na takav na~in da }e te to osramotiti. Pametnicarevi ne ka`njavaju javno onoga koji tajno u~ini prestup.Za svaku krivicu oni na|u i kaznu: za javnu krivicu postojijavna kazna, a za tajnu, tajna kazna.Kada car nekoga kazni na osnovu sumnje i ne uvjeri se daje ka`njeni kakav zlo~inac, onda on sebe ka`njava i sebi ~ininepravdu - primijeti lav.- Ako je ve} takvo carevo mi{ljenje, neka onda car nipo{tone primi [etrebu sve dok ne bude sasvim spreman. ^uvaj se,care, da te [etreba ne prevari i ne iznenadi! Ja mislim da }ecar, kada mu [etreba u|e, primijetiti da je on odlu~io da u~inine{to krupno. A da je to tako uvjeri}e{ se, care, lako,jer }e{ primijetiti da je [etreba promijenio boju licai da mu udovi dr{}u. Vidje}e{ ga kako seobazire desno i lijevo i kako vrti rogovima kaoda ho}e da se bode i bije.- Ja }u biti na oprezu - odgovori mu lav.- Ako primijetim to {to ti napomenu, onda }emi biti sve jasno i ne}u vi{e ni najmanje sumnjati.Kada Dimna pripremi i okrenu lava protiv vola, uvjeriv{i seda je potpuno uspio u onom {to je htio, on onda odlu~i daode volu da i njega natutka protiv lava. Iz bojazni da car nebi doznao za njegov odlazak volu, Dimna odlu~i da ga o tomeobavijesti i da mu se preporu~i, rekav{i mu:- O, care, kako bi bilo da odem [etrebi, da pogledam {toradi i oslu{nem {to govori? Mo`da }u nekako doku~iti njegovetajne misli pa da o tome i ostalom {to primijetim izvijestimcara?Lav na to pristade. Dimna se onda uputi [etrebi i u|e mutobo`e tu`an i `alostan. Kada ga vo’ ugleda, najprije ga pozdravi,pa mu onda re~e:[to je uzrok tvojim vrlo rijetkim posjetama? Odavno te nisamvidio. Kakva te sre}a nanijela?- A kada je bilo dobro onome koji nije svoj gazda i ~iji `ivotzavisi od onoga u koga se ne mo`e pouzdati? Takav jestalno u opasnosti i strahu, nikada nije siguran.- [ta se dogodilo? - upita ga [etreba.- Dogodilo se ono {to je su|eno i {to mora biti. Ko semo`e boriti protiv sudbine? Ko je na ovom svijetu postigaoma {ta veliko, a da se nije osilio? Ko je ostvarivao svoje `elje,a da se najzad nije prevario? Ko je i{ao za svojom stra{}u, ada se nije nasamario? Ko je od nitkova ne{to zatra`io, a danije bio odbijen? Ko se dru`io sa nevaljalima, a da je ostaonepo{te|en? Ko se dru`io s carem, a da je bio siguran za svoj`ivot i da mu je on ostao du`e naklonjen?- Ama, {to to ~ujem od tebe, izgleda mi da si ne{to posumnjaou lava i da si ga se prepao - re~e mu [etreba.- Da, posumnjao sam u njega, ali to se ne ti~e mene.- A koga se onda ti~e? - upita ga [etreba.- Ti zna{ {to je izme|u mene i tebe i {to ti dugujem, zna{da sam ti onoga dana kada me lav poslao tebi dao tvrdu rije~.Sada ti moram kazati {to sam doznao da bih te za{titio, jerme strah da lav {to ne u~ini.- Pa {to si to ~uo? - upita ga [etreba. - Pri~ao mi je jedankoji je upu}en u sve, koji uvijek govori istinu i u ~ije se rije~ine mo`e posumnjati da je lav rekao nekim svojim prijateljimai sabesjednicima: "Svi|a mi se [etrebina debljina i smatram daon vi{e ne treba da `ivi. Ja }u ga zaklati i njegovim mesomnahraniti sebe i svoje drugove". Kad sam ~uo te rije~i i uvjeriose da }e lav prekr{iti zadanu rije~, do|oh da te o tomeobavijestim i da tako odu`im svoj dug prema tebi. A ti se,bogme, spa{avaj sada kako zna{ i umije{.- Kada [etreba saslu{a Dimnu, sjetiv{i se tvrde rije~i kojumu je on dao, i kada razmisli o lavu, pomisli da Dimna govoriistinu i da je prema njemu iskren. On povjerova da je stvarvjerovatno onakva kako je pretstavlja Dimna, i to ga zabrinupa re~e:- Nije lijepo {to lav ho}e da pogazi svoju zadatu rije~.Otkako se s njim dru`im, nisam u~inio ni{ta na`ao ni njemuBEHAR 9717