behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^EPo{to mi je sve to rekao u uho, polako i razgovijetnokao kakvom djetetu, moj prijatelj se odbio od mene; nije~ekao da mu na to i{ta odgovorim, ili da ga pitam, a imaosam i da mu odgovorim i da ga pitam. Popili smo jo{ pojedan ~aj, }utali koji trenutak a zatim sam ja po~eo:- Pri~a li istinite pri~e ili izmi{ljene onaj Hasan?Moj prijatelj mi se okrenuo, gledao me preko prazne~a{e u ruci, veli mi:- To se ne zna; to se nikad ne mo`e znati - kad bi nekoHasana to upitao, uvrijedio bi ga i on bi, istoga ~asa, prekinuopri~u. A to bi bila velika {teta i ljudi bi se na onoga {topita naljutili, platili bi mu ~aj i pokazali vrata, nek ide. Kadste me pitali, a sre}om niste njega - i nemojte da vam se toomakne s jezika, ja }u vam odgovoriti: ono {to bi, u njegovojpri~i, moglo biti istina, u~ini vam se da je izmi{ljeno, aono {to je izmi{ljeno, u~ini vam se da je istina, i vi nikadaniste ni ovamo... ni onamo... nego u rukama Hasanovim kojivas ljulja i tamo i ovamo kao da ste u kolijevci. Kad ho}e dase nasmijete, vi se nasmijete; kad ho}e da vas prepadne, vise prepadnete, a kad uzme da pri~a mudru pri~u, vama seu~ini, da oko sebe vidite sve nekakve starce s bijelimbradama do pojasa, me|u kojima ste samo vi bez pameti.Oslikao mi ga je tako kao da se radi ne o Hasanu pri~alici,nego o Hasanu ~arobnjaku. Gledao sam ga tamo nakraju se}ije, gotovo do vrata, usamljenog; u~inilo mi se dataj ~ovjek ni{ta u `ivotu nije postigao, a ni `elio da {to postigne,do da tako sjedi po hanovima i da, ako neko ho}e daga slu{a, pri~a svoje pri~e. Bio je srednjih godina, lijepa,mrka, izdu`ena lica nad koje se nadnosila mala, od bijelaprediva ispletena kapa sa ki}ankom od svih mogu}ih bojapresje~enom do same kape, tako da je li~ila na jo{ dobronerazvijen {areni cvijet. Crne, krupne o~i, bile su mu punevlage, nadstre{ene dugim trepavicama i gustim vje|ama - iona mu vlaga, kad zatrep}e o~ima, odsijavala nekim~udnim, bolnim sjajem. U ogrta~u sa jakom od `ute lisi~ijeko`e sjedio je kao kad zvjerka ~u~i u kakvom jesenjemgrmenu punom krupna, ~a|ava li{}a, pred opadanje. Ni nakoga iz ~ar{ije nije li~io: ni na trgovca, ni na zanatliju, ni nahod`u, nego bio jedan od onih dokonih ljudi koji se, svudau svijetu, po ovako velikim hanovima, povijaju, sjede dovrata da ne smetaju, }ute, pogledaju ponekog ili nikog ini{ta ne gledaju jer su dovoljni sami sebi. Ku}e obi~nonemaju, a i ako imaju zamijenili su je za han gdje im je zimiugodno jer je toplo, a ljeti je hladovina. Usamljenici su, isre}ni su {to sa svoga mjesta, tamo negdje kod vrata, moguda gledaju ljude, i slu{aju {ta zbore. Nisu sirotinja, nei{tu - ne gledaju u tu| ~aj; kad bi para imali koliko ih nemaju,oni bi svima u hanu platili ~aj - nego su tako... nekakavsastavni dio hana, ni njegova sre}a ni nesre}a...Takve su mi misli, o tim ljudima, prolazile kroz glavu doksam gledao Hasana, sina Huseinova. Doznao sam da mu jeotac Husein bio u~en i ugledan ~ovjek; prezivao se Akovalija- po Akovu na Limu iz kojeg mu je, uz nekakve nemire,do{ao djed. Doveo je sa sobom bra}u, i vi{e nekim zabranjenimposlovima nego po{tenim radom bra}a i njihovi sinovizaimali - svi, osim Huseina, oca Hasanova; on se dao naknjigu, na posao koji paru ne donosi, i sa `enom i dvojicomHasana, od kojih mu je jedan bio sin a drugi posinak, `iviosiroma{no. Dvojica Hasana - stariji dovodak i posinak imladi sin, slagali su se kao dva ro|ena brata, ali ni{ta nisuradili, ni paru imali. Onaj {to je bio ro|eni sin Huseinov -kojeg su, da ga razlikuju od onog drugog Hasana, zvaliHasan, sin Huseinov, i{ao je s ocem po mahalama i naslu{aose njegovih mudrih pri~a iz knjiga i onih koje je sam izmi{-ljao. Tada se Hasan, sin Huseinov, i sam nau~io da izmi{ljapri~e, da istinite - iz knjiga Huseinovih, pretvara u la`ne ala`ne u istinite i stvara nekakve tre}e, svoje pri~e...Po smrti Huseinovoj Hasan se pro~uo sa svojim pri~ama,boljim od o~evih, ljep{im glasom i ljep{e ispri~anim - ivje{tinom da se prilagodi trenutku, mjestu, i raspolo`enjuslu{alaca - tako da se nije moglo dogoditi da veselim ljudimapri~a tu`ne pri~e ili neveselim vesele. Po{to se napri~aopo mahalama, gdje su ga i hranili zato {to ih zabavlja,Hasan se, polako, spustio na ~ar{iju - tamo gdje suhanovi, i u njima se, najprije u manjim, zadr`ao jedno vrijeme,a zatim u{ao i u najve}i - u han Kolobaru. Tu su bilidruk~iji putnici od onih po malim hanovima, i boljihand`ija - neki Arif Tabak, koji mu je za stalno daoono mjesto na kraju se}ije do vrata, ihranio ga. Zauzimao je to mjestodo vrata rano izjutra - kad sobastane da se puni svijeta, inapu{tao ga kasno uno}, kad se sobaisprazni.84 BEHAR 97