behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^ED`emal- kan i ZibaDavno, vrlo davno, prije mnogo godina, `ivio je u divnomgradu Kandaharu D`emal-kan. U cijelom kraju bioje poznat zbog svoje ljepote i ~uvena roda. Nedaleko odKandahara, u dvoru opasanom visokim zidinama, `ivio jeMusa-kan, u koga bje{e prekrasna k}i Ziba. Sve je naovom svijetu u Bo`jim rukama! I eto jednom D`emal-kanspazi Zibu. U srcu lijepog momka buknu po`ar ljubavi.Mu~io se on daleko od drage, sanjao no}u njene o~i, i nakraju, poslije vi{emjese~nih du{evnih muka, posla on udvor Musa-kanu mudre starce ne bi li uspjeli da muisprose lijepu Zibu za `enu. Saznade Musa-kan da jeposlao provodad`ije D`emal-kan ~ije ime bje{e poznatou cijelom kraju, pa pristade da za njega uda svoju k}er.Obradova se D`emal-kan. Obradova se i Ziba, u ~ijemsrcu je tako|e goreo sna`an plamen ljubavi. I uskorocijeli kraj po~ne da se priprema za njihovu svadbu. Alisre}a je varljiva kao vjetar... Nekoliko dana prije svadbeD`emal-kan potro{i sav svoj imetak. Uhvati se za glavuD`emal-kan, ne znaju}i {ta }e i kako }e te kako dapre`ivi tu sramotu. Odlu~i da potajno ode u Indiju ne bili se tamo za kratko vrijeme ponovo obogatio i vratiosvojoj dragoj Zibi. Odlu~i tako D`emal-kan, pa kakoodlu~i tako i u~ini. Svi se veoma za~udi{e njegovom nestanku,pa ubrzo zaklju~i{e da je D`emal-kan negdjepoginuo. Kad za to saznade Ziba, danima je bezprestanka plakala i molila se Allahu da sa~uva D`emalkana,jer nije vjerovala u njegovu smrt.Ne pro|e mnogo vremena, a D`emal-kana svi zaboravi{e.Onda drugi kan, poznat po svom bogatstvu, poslaprosce Musa-kanu. Razmisli Musa-kan, razmisli, pa seodlu~i da mu da Zibu za `enu. Kad Ziba saznade za to,briznu u pla~ i stade kose ~upati. Radije je pristajala daumre nego da iznevjeri svoga dragoga. Iste no}i napisapismo D`emal-kanu, pozva glasono{u i zapovijedi mu daga potra`i u Indiji.- Po|i samo - re~e ona - na|i moga dragoga i predajmu ovo pismo.A evo {ta je stajalo u pismu:"Mili D`emal-kanu, suputni~e `ivota moga! Trebaloje da postanem tvoja `ena, ali je sada otac pristao da meuda za drugog. Svadba treba biti o prazniku Loj Ahtara.Ali za mene je sramota biti `ena nekog drugog, te znajda me, ako ne stigne{ na vrijeme, `ivu ne}e{ zate}i. Ja}u se otrovati, jer ne mogu podnijeti ovu sramotu...”Sakri glasono{a pismo u njedra, pa jo{ iste no}i osedlabrza konja i odjaha u Indiju. Prolazio je kroz mnogegradove i sela prije nego {to je stigao u Hindustan. I{aoglasono{a iz jednog grada u drugi, skitao se po bu~nimtrgovima i va{arima - svuda je tra`io Zibinog dragog. AliD`emal-kanu se zametnuo svaki trag, a dan Loj Ahtarave} se bli`io. I{ao umorni glasono{a po va{arima,zagledao u lice ljudima koje bi sreo, raspitivao se kodprolaznika ne poznaje li tko god Afganistanca po imenuD`emal-kan. Ali sve bje{e uzalud - njegova traganja nisudonosila ploda.Odlu~io ve} glasono{a da se sa tu`nom vijesti vrati uzavi~aj lijepoj Zibi, koja je danima i no}ima bez prestankastajala na visokoj kuli o~ekuju}i dobre vijesti. Kadnajednom on ugleda, u bu~noj gomili na trgu, D`emalkanagdje stoji okru`en grupom bogato odjevenih ljudi.Obradova se glasono{a, pojuri k njemu, pa se progurakroz svjetinu i uru~i mu pismo od Zibe. Kada uze u rukedragocjenu poruku od drage, na D`emal-kanove lijepeo~i navrije{e suze radosnice. Ali ne bje{e kraja njegovojtuzi kada je pro~itao pismo. Stade se moliti D`emal-kanAllahu i preklinjati ga da mu sa~uva `ivot drage, jermolbe napa}enog srca sti`u do Svemogu}eg. A ondaD`emal-kan i glasono{a uzjaha{e konje pa kasom odjezdi{ekroz gradske vratnice, ne raspoznaju}i puta, hitalisu sve dalje i dalje, i uskoro se na|o{e u nekakvoj gustoj,neprohodnoj {umi. D`inovsko drve}e raslo je visokodo neba, kroz guste kro{nje nisu dopirali sun~evi zraci —tu je vladao trajni polumrak. Najednom opazi D`emalkanna malom proplanku ~etiri putnika. Sva ~etvorica suse bu~no prepirali oko ne~ega, vikali su i pljuvali nazemlju, prizivaju}i Boga kao svjedoka da su u pravu.Pri|e im D`emal-kan, pa ovako re~e:- Da ste `ivi i zdravi, putnici! Ko ste vi? Kuda ste sezaputili? I oko ~ega se prepirete?- Mi smo muridi 1 jednoga {ejha 2 , koji je preseliona bolji svijet pro{le nedjelje i ostavionam u amanet ~etiri stvari: torbicu,serd`adu za molitvu, batinu ikonopac. I eto, nikako daih podijelimo.1 Dervi{, sljedbenik sufijskog puta2 U~itelj dervi{a, osoba na visokom duhovnom stupnju30 BEHAR 97