behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

BO[NJA^KE PRI^EHamza HumoSEVDALIJINA LJUBAVNa{ grad, sa svojim kamenim }o{etima, blije{ti u podnevnomsuncu i re`e o{tre, izlomljene sjenke {to {krto padajupo zidovima i kupe se pod strehe. Sav ispreturan, napet iomamljen, dahti on pod `egom, na lijevoj strani brazdezelene i krivudave rijeke Rune. @ivot pi{ti u njemu i {akazemlje cvili od `edi i `estine. A tamo, s desne strane Rune,trune vlaga po sjenovitim ba{tama, i `ivot so~i sa dozrijevanjemsmokve i odrine. Ne{to ~ulno i razbludno krijese u ovoj vlazi {to pod jakim suncem tinja mlitavo, a no}use budi da se protegne, da se opije i splete u gr~u po`ude,negdje na busenju pod {andudom.A Biber poznaje sve djevojke. Pjesma mu najprije zagolica,pa sklizne u njedra i prelazi (kao toplom rukom),slatko i ne~ujno, sve ni`e i opojnije, da te opet uzdigne,da zakiko}e{ pa zavri{ti{ i zagrca{ u njegovu zagrljaju. Aon, kudrave kose i zamagljena oka, upilji se svakoj u srce.Djevojke pritiskuju rukama grudi kad bi uhvatile njegovpogled u njima. O, sve to Biber ~ini o~ima i pjesmom. Kadon zapjeva sokakom, nastane trka po avlijama i sa kikotomse zaustavlja na vratima. Kad on zapjeva, vjetar se pritajiu ba{tama, a u djevojkama ne{to zadrhti, oslabe imnoge, do|e im malka snaga, pa bi mu pale u naru~je.Tako djevojke uzdi{u za njim, a on ih voli sve podjednako.On svima pjeva. On pronosi sokacima ~e`nju i ostavljauzdahe sa sobom. Za njim se otrgne mnoga suza iispru`e kradom bijele, razgoli}ene ruke negdje u konaku,u ~e`nji za milovanjem na {iltetu.- Ah, ili bi ga klele ili blagosiljale! - govorile su{apatom djevojke, pa i nasamo, osjetiv{i njegov pogled,grlile bi se i stezale me|usobno.Tako djevojke ~eznu za Biberom, a u avliji I{e i OsmanageMrahora nabrekli bijeli grozdovi na odrini, i zacrvenese kad se koji zrak sunca prokrade kroz li{}e i priljubi uznjih. I{a je natopila cijelu avliju, pa cvije}e, u trista `ivihboja, kao da pjeva {apatom sve ne{to o Biberu, a poto~i}kroz avliju zagun|a, za`amori jasno, bistro, biserno. Kao dase i on prikrada. I{a je sama u avliji. Iznijela je }enar~e,prostrla ga po vla`noj zemlji, pa se opru`ila po njemu. Onaosje}a kako joj studen dah gmi`e uz tijelo i umiruje vrelepomisli o Biberu i njegovu milovanju. Kroz tanke dimije odlahura i svilenu, providnu ko{ulju od }ere}e, ne{to se smijei mami, bjelasa se vragolasto i neodoljivo. To se smiju prikrivene~ari I{e Mrahorove, smije{e se i bjelasaju pod burund`uk-haljinom.A gore nad odrinom gori sunce i probijajuse kroz nju zraci, priljubljuju se uz bijele grozdove i zavla~ese pod svilenu i providnu haljinu, da opet bijesnu izatreptesatrostrukomsnagom.Vlaga pod }enar~etompostaje sve toplija, klizi potijelu i talasa krv, talasa grudi, dokne{to kao bujica ne uzavre, pa senapregne, napne dah, a srce zadrhtikao prepla{eno pti~e. Bijeleruke I{ine poletje{e na grudi daumire taj drhtaj, da zaustave tu plimu{to omamljuje i nosi, nosi nekud knjemu u pijane zagrljaje, u besvijest. I rukaprite`e grud, prite`e, i I{a zatrepti, zatreptii malaksa.Jedan uzdah {apnu u cvijetu, u li{}u na odrini. I{ale`i zatvorenih o~iju, malaksala, sa smije{kom na licu.Potok se budi, otima i grca kao jogunast i sladak dje~ak.I{a se smije{i sa rukom na razgoli}enim grudima. Lak i krtvjetar nenadno se zaletje i za`amori avlijom, pa kao da jojrazotkri njezine misli, kao da joj se zagleda u tako skrivenai stidna osje}anja, plahnu je, otr`e zanosu i sneveseli. SirotaI{a ponovo klonu na }enar~e, pokorno, tu`no kao siro~e,i zaplaka se tiho, tiho, od ~e`nje prevelike.A kad plavi suton pade na mahale, izvi{e se strelovitolaste u cvrkutu, i plav se dim zanjiha i izdi`e na niske, plo~nekrovove. Ti{ina sjede u granje i o`ivje{e vrapci ikom{ijski razgovori. Pa, uza svu ovu `ivost, pade neka sjetana ba{te i na {um visokog Mrahorova jablana. Ibrici zazvoni{ena ~esmi, djevoja~ki kikot vrisnu sokakom, vreo igolicav, a mujezin zau~i na minaretu, razli se glas po ti{ininad mahalom i obi|e stara~ke du{e, pobo`ne, tihe i zahvalne.No} pade, o`ivje{e sjene, a bijela i gola minareta,o{tri ~empresi i zaljubljeni jablanovi, kao d`inovi s djevojkama,kora~aju valovitim gradom i odnose sobom pri~e u~udne tajanstvene strane. A kad se mjesec uzdi`e, pa sepun, zlatan i tih zaustavi nad tamnom konturom brda, nekiveli~anstven i ne~ujan smijeh preli sva srca, a na{ grad zastai preobrazi se u svjetlu njegovu. Sve se pritaji i zanijemi.No} skide haljinu i bijesnu i rodi se sevdah, te`ak i neprebolansevdah, pun derta za bezdano opojnim i nedosti`nim.A otud, ispod Huma, sa Raljevina, donese tiha no}mekan i zanosan glas pjesme, glas {to pada na du{u kaomelem, lije~i i opija osje}anja, da im probudi jo{ bezdanijeBEHAR 9787