behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E~ujem kao da sam u hanu. Stao sam najzad da se pitam:{to je to {to me privezalo za Hasana, trebaju li mi njegovepri~e i {to imam od njih, ako i{ta imam? Znao sam da bimi on odgovorio da nemam ni{ta drugo, do da ih i samnekome ispri~am, da je na ovome svijetu najva`nije daimamo jedan drugom ne{to da ispri~amo. Kad bi mrtvimogli da se kajemo {to `ivi nismo u~inili, to bi bilo {tonismo pri~ali... Hasan bi mi rekao da odem na groblje ividim koliko se tamo }uti...! Zato nek se ne gubi vrijemedok je ~ovjek ovamo... Nije va`no je li ono {to se pri~a istina- da pou~i, ili izmi{ljeno - da zabavi, nego da sepri~aju}i i slu{aju}i dva puta `ivi.Mo`e biti da bi mi tako ne{to odgovorio Hasan, dame ~uo kad sam se pitao {to imam od toga {to idem uhan i slu{am Hasana.Do{la je kasna kaljava jesen s ki{ama i ja sam, uz te ki-{e, oti{ao iz Sarajeva; ne znam koliko je sa mnom oti{lo Hasanovihpri~a - tek on jeste: ostala je u meni njegova slikakako, sa onom ki}ankom na kapi nalik na nerascvjetan cvijet,sjedi na onom posljednjem mjestu na se}iji do vrata, dane smeta. Nisam mogao da zamislim to mjesto bez njega,njegovu glavu bez cvijeta na kapi i fenjera gore nad njim,obje{ena o klin. Ljudi }e ulaziti u han, prolazi}e pokraj njegai sjedati na se}ije, a on }e - na onom mjestu do vrata gdjene smeta, gledati preda se i ni na ~iji ~aj ne}e di}i o~i daka`e da bi i on popio ~aj. Ne}e li~iti na trgovca, ni nazanatliju - nego na ~ovjeka iz nekakvog davnog vremena idalekog kraja koji se, nekim ~udom, obreo tu u hanu.Tri godine, provedene izvan Sarajeva, s drugim ljudimai u druk~ijim prilikama, bile su dovoljno dugo vrijemeda na mnogo {to{ta zaboravim, pa i na Hasana, sina Huseinova;njega sam se jo{ najdu`e sje}ao, ne po pri~amanego po sudbini njegovoj da vje~ito sjedi na jednom teistom mjestu - onom na kraju se}ije, do vrata. Ali - vrijemeje prolazilo, i Hasan iz mene odlazio - i najzad bio samojedan ~ovjek od mnogih kojih sam se sje}ao ili, zbogzaborava, jedva i mogao da ih se sjetim. Znam da sampoku{avao da neke njegove pri~e prepri~am mojim prijateljimada ih zadivim, ali - niti sam umio niti moje prijateljezadivio, i manuo se posla koji nije za mene. Vidiosam tada da treba sjesti na nekakvo posljednje mjesto, donekakvih vrata, kao {to je on sjedio, i odatle pri~ati pri~e;da treba biti pod onom kapom sa ki}ankom i onim fenjeromiznad glave - da treba biti nekakav Hasan, sin Huseinov.Bila je ta moja nevje{tina da prepri~am njegove pri~ejo{ jedan razlog da ga zaboravim ; gotovo da sam njega,a ne sebe, krivio {to ne umijem da pri~am.Nisu brzo, ali ipak su pro{le tri godine, i ja sam opet predo~ima imao han Kolobaru i ~ar{iju - i Sarajevo. Bilo je sveto kao i prije, ali ja sam bio druk~iji: nije me vi{e mamilasvjetina na ~ar{iji, nisam ulazio u han Kolobaru, nisam osimponekad, {etao uz Miljacku i niz Miljacku ispod drve}a;izlazio sam na bregove ispod Trebevi}a i na groblje na Alifakovcu.Naj~e{}e sam, pred ve~e, sjedio u samom groblju,oslonjen le|ima uz ni{an - jer tu je, medu ni{anima, travabila najgu{}a i ti{ina najdublja... Nisam se osje}ao da sjedimu groblju - {to, mo`e biti, ne valja pred ve~e, jer ono kao dai nije bilo to {to jeste: jedno groblje, nego jednostavno produ`etaksusjedne mahale u koju se i samo produ`avalo - irazlika je bila u tome {to je naselje `ivih bilo bu~no a naseljemrtvih tiho; umorno tiho... U njega se nije moglo dozvati,niti i{ta iz njega ~uti, do gu{ter u travi... Mrtvi uve~ekao da su padali u jo{ dublji san, od onoga kojim spavaju...- Gore nad njima ostajali su njihovi kamenovi, i oni, reklo bise, sanjivi... Naveli su se na sve ~etiri strane, a neki i po zemljipali - ve} prema tome koliko se koji, od duga stajanja,umorio...^itao sam natpise na njima: imena i godine kad su umrli- i molitve Bogu da im na krilima an|ela primi du{u, daih pripusti u rajske ba{~e gdje kroz cvije}e proti~u vje~nohladne vode i na drve}u pjevaju, glasom umilnim, rajske ptice.Na jednom kamenu - iznenadiv{i se, pro~itao sam poznatoime: Hasan, sin Huseinov. Dugo sam stajao kod togkamena. Kod tog imena. Ono mjesto u hanu na kraju se}ije,do vrata, gdje ne}e smetati, ostalo je iza Hasana prazno; onje i ovdje dobio mjesto na kraju... - na samom kraju groblja,do granja, "gdje ne}e smetati...". Kamen Hasanov bio jemali, i na njemu mali natpis: nekoliko rije~i iz molitve, a zatimda je Hasan, sin Huseinov, za `ivota uveseljavao ljudesvojim veselim pri~ama, a mudrim ih pou~avao i neka muje za to mir du{i.Njegove pri~e sad je krio njegov kamen... bio mu je nakraju groblja, do granja; i mrtav - Hasan, sin Huseinovbio je na kraju...86 BEHAR 97